Crkveno pjevanje

Crkveno pjevanje, pjevanje duhovnog teksta u kršćanskoj liturgiji. Najstariji izvori za upoznavanje s crkvenim pjevanjem u Istri ujedno su najstariji izvori crkvene glazbe: latinski kodeksi liturgijskoga pjevanja i hrvatske pjesmarice. Istra, posebno Pula i Poreč, obiluju spomenicima kulture iz rimskog doba i iz doba ranoga kršćanstva. 

Crkve, od V. st. pod snažnim utjecajem Akvileje, a poslije i Bizanta (Eufrazijana u Poreču, katedrala i Maksimijanova bazilika - Sv. Marija Formoza u Puli) te niz lokaliteta u unutrašnjosti upućuju na povijesne slojeve, višeznačnost i kulturne transfere, što se zrcali i u glazbenim izvorima. Povezanost s glagolj. pjevanjem na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, poslije hrvatskom jeziku, najočitija je u liturgijskim priručnicima. Pavlinska pjesmarica (rkp., 1644) najvjerojatnije je povezana s Pavlinskim redom u Istri i samostanom u Sv. Petru u Šumi. Ona je najopsežniji i najstariji sačuvani rukopis za poznavanje izvora u Hrvatskoj, s 53 crkvene pjesme na latinskom jeziku i na kajkavskom narječju. Anonimni zapisivač (vjerojatno Mlinec iz Moravske ili čak Belostenec) crpio je napjeve iz srednjoeur. crkvenog repertoara. Pjesme su se usmenim putem (i zagubljenim prijepisima) prenosile u sve pavlinske samostane i dalje. Tako i kajkavski književnik Gabriel Jurjević u predgovoru pjesničke zbirke Listi heroov (Beč 1657) upozorava na vezu s napjevima Pavlinske pjesmarice. Postojanje teorijskih djela (od kojih su neka izgubljena) upućuje na utemeljenost glazb. aktivnosti, ponekad širom tematikom povezanih s djelovanjem u bratovštinama ili akademijama. Njihovi su tvorci Franjo Niger (konac XV. st. - poč. XVI. st.), Franjo Petrić - Patricius (1529-97), Matija Vlačić (1520-75), Gian Rinaldo Carli (1720-95), Josip Voltić (1750-1825) i Antonio Zara (1574-1621), a samo se po bibliografskim podatcima zna za Marcella Marchesinija (?-?) i Giovannija Rinalda Carlija (?-?). Standardi školskog vrjednovanja, pretežno za praksu crkvenog pjevanja, postojali su i u Istri što potvrđuje uloga cantorascolasticusa ili ludimagistera u sklopu quadriviuma, u samostanskim školama. Od 1781. ili prije isticala se Pazinska gimnazija, u kojoj važnu ulogu imaju samostanski orguljaši, ujedno učitelji pjevanja Leonardus Mogarich i Brunno Staravaschnig. Jedna od rijetkih novijih crkv. pjesmarica sačuvana je u Žminju (XVIII/XIX. st.), a rezultat je jače izražene slav. kulture u Buzetu, Roču, Žminju i Dvigradu. Glazbeni časopisi: Sv. Cecilija, Gusle, Glazba, Pjevački vjesnik i dr. informiraju o teoriji, historiografiji, glazb. praksi i rezultatima cecilijanskoga pokreta.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Slučajna natuknica

Ćurić, Petar