Admiral Tegetthoff, brod sagrađen 1872. u njemačkom brodogradilištu Joh. C. Tecklenborg u Geestemündeu (Bremerhaven) za potrebe austrougarske arktičke ekspedicije 1872.-74.

Građen je prema zamisli Karla Weyprechta, zapovjednika ekspedicije, a prema projektu Georga Wilhelma Claussena, inženjera spomenutog brodogradilišta. Naručen je 14.I.1872., porinut u more 13.IV., a na sjever je otplovio 13.VI. iste godine. Nazvan je po slavnom austrougarskom admiralu Wilhelmu von Tegetthoffu, pobjedniku Viške bitke 1866.

Brod je bio bark-škuner s tri jarbola, drvene konstrukcije, posebno čvrsto građen i ojačan za susret s ledom, zapremine 300 brt (230 nrt), ukupne nosivosti 520 tona, dužine 38,4 metra, širine 7,3 i gaza 3,5 metra. Imao je pomoćni parni stroj od 95 konjskih snaga s kojim je mogao postići brzinu od 6 čvorova. U potpalublju, u pramčanom dijelu, bio je prostor za 18 članova posade, a u krmi 6 kabina za časnike.

Gradnja samog broda koštala je 36.333 forinte, ukupno s opremom 59.950 forinti, dok su pogonski stroj, proizveden u tršćanskom Stabilmento tecnico, i parni kotao, napravljen kod Thomasa Holta u Trstu, koštali ukupno 32.318 forinti.

U istraživanja Arktika nije se moglo bez broda. Odluka o veličini i tipu broda bila je presudna za uspjeh svake ekspedicije na sjever. Brod je trebao biti primjerene veličine, ne suviše velik, ali niti premalen, da može biti dovoljno prostora za „udoban“ smještaj posade i časnika te za zalihe hrane i goriva za planirano trajanje ekspedicije. Trebao je biti dovoljno čvrst da podnese led, ali i praktičan za rukovanje relativno male posade te opremljen parnim strojem. Ekspedicijski brod Admiral Tegetthoff zadovoljavao je sve te uvjete, pa ni nakon dvogodišnjeg boravka u ledu, kada je napušten u proljeće 1874., nije doživio nikakva veća strukturna oštećenja. Koncept gradnje takvoga broda, koji može podnijeti boravak u ledu, korišten je i za neke kasnije istraživačke brodove, među njima i Nansenov i Amundsenov Fram.