Bogunović, Mirko, pedagog, andragog, društveni i politički aktivist (Popović Brdo kraj Karlovca, 1.I.1929. – Pula, 26.XII.2017.).

Rođen u mnogoljudnoj, siromašnoj obitelji, otac Dušan, majka Sara rođ. Mrkalj, osnovnu školu završio je 1940. u rodnom mjestu, a Mješovitu građansku školu 1944. u Karlovcu.

Kao dječak proživio je s obitelji i susjedima u rodnom selu strahote Drugog svjetskog rata, uključujući i nasilno pokatoličenje mještana početkom 1942. te godinu dana kasnije (20.I.1943.) ustaško-njemački napad kada su među uhićenim i ubijenim bili i njegov otac, stariji brat i dva bratića. U lipnju 1944. maloljetni Mirko priključuje se partizanima i narodnooslobodilačkoj borbi. Bio je borac 2. brigade Osme kordunaške divizije do lipnja 1945.

Nakon demobilizacije nastavio je školovanje. Završio je 1949. Učiteljsku školu u Karlovcu te je kao odgojitelj radio u dječjem domu u Malom Lošinju, potom u Krapini i Ravnoj Gori. Godine 1954. sa suprugom Terezijom, rođ. Kranjčec, dolazi u Pulu te je najprije odgojitelj u đačkom domu Škole učenika u privredi, pa od rujna 1955. upravitelj đačkog doma Učiteljske škole, a od travnja 1956. radi kao učitelj i nastavnik tehničkog odgoja u Osnovnoj školi Neven Kirac. Sljedeće godine položio je stručni ispit za učitelja, a paralelno je i u Radničkom sveučilištu Jurica Kalc te se okreće profesionalnom obrazovanju odraslih. Od 1957. zaposlen je kao upravitelj/direktor Radničkog sveučilišta i na toj će dužnosti odraditi četiri mandata. Uz rad je 1965. završio Višu školu za kadrovske službe u Beogradu, a 1969. i Visoku industrijsko-pedagošku školu u Rijeci. Od 1971. radi u pulskom Zavodu za zapošljavanje do umirovljenja krajem srpnja 1985. Posljednje četiri godine rada bio je direktor Zavoda te tajnik Udružene samoupravne interesne zajednice (USIZ) za zapošljavanje Istre.

Tijekom profesionalne karijere posebno je doprinio andragogiji kroz razne vidove doškolovanja i stručnog napredovanja odraslih. Bio je suosnivač Udruženja kadrovskih stručnjaka Istre, kojemu je od osnivanja 1972. do 1982. bio tajnik, te organizator pribavljanja i osposobljavanja sezonaca za rad u istarskome turizmu.

Politički aktivan od mladosti (u SKOJ je primljen 1945., a u Komunističku partiju Jugoslavije/Hrvatske 1947.) sudjelovao je u radu niza tijela političkih organizacija (Saveza komunista, Socijalističkog saveza radnog naroda, Saveza sindikata, Saveza antifašističkih boraca [SAB]) na lokalnoj i regionalnoj razini. Bio je odbornik (vijećnik) Skupštine općine Pula (1957.-64.), sudac porotnik Okružnog suda u Puli (1985.-2005.), u mirovini predsjednik podružnice SAB-a u pulskom mjesnom odboru Arena i dr. Jedan je od osnivača Astronomskog društva Istra u Puli 1973.

Za profesionalno i društveno djelovanje dobio je niz priznanja, među kojima i jugoslavenski Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom (1974.), republičku prosvjetnu nagradu Ivan Filipović (1976.), zlatnu plaketu Udruženja kadrovskih stručnjaka SR Hrvatske (1982.) i dr.