Vatova, Giuseppe, jezikoslovac, proučavatelj istarske tradicijske baštine, gimnazijski profesor i prosvjetni inspektor (Kopar, 7.III.1854. – Rovinj, 31.VII.1938.).

Rođen je u siromašnoj obitelji, ali se željom za znanjem isticao već kao učenik koparske gimnazije (1866.-74.) te je nastavio školovanje na Filozofskom fakultetu u Beču, gdje je studirao filologiju. Studij nije završio, ali je 1883. stekao pravo predavanja klasičnih jezika u srednjim školama. U koparskoj gimnaziji (I. R. Ginnasio Superiore), gdje je prvi put radio u školskoj godini 1878./79. zamjenjujući mobilizirane profesore, predavao je 1891.-1900. talijanski i latinski jezik te ponovo 1905.-13., kada je poučavao i krasopis, a bio je i voditelj arheološkog kabineta. U međuvremenu je, 1983.-90., predavao u gimnaziji u Trstu (Ginnasio Comunale Superiore). U mirovini je, u školskoj godini 1925./26., predavao humanističke predmete u pulskoj klasičnoj gimnaziji (R. Liceo-Ginnasio classico “Giosuè Carducci”). Još 21.VI.1900. bio je imenovan prosvjetnim inspektorom za Pulu i Lošinj sa sjedištem u Puli.

Surađivao je u časopisima La Provincia dell’Istria i L’Unione prilozima bibliografskog karaktera te onim o povijesti Kopra i Istre, a u časopisu Pagine Istriane objavljivao je uglavnom recenzije jezikoslovnih i paremioloških radova. Prihvativši ideju Pietra Kandlera, koju je podržavao i Tomaso Luciani, zalagao se za transkripciju venecijanskih epigrafa koji postoje u Istri. Od početnog širokog zanimanja za društvene i povijesne teme, usredotočio se na proučavanje folklora i tradicijske baštine. Posebno se posvetio prikupljanju i sistematiziranju istarskih narodnih poslovica i izreka. Potonja ga je aktivnost zaokupljala do kraja života, ali taj mu je opus objavljen tek posmrtno, poslije Drugog svjetskog rata, zahvaljujući sinu Domenicu Aristocleu.

Za života objavio je La colonna di Santa Giustina eretta dai capodistriani ad onore del loro podestà Andrea Giustinian ed a ricordo della vittoria di Lepanto. Con molte digressioni e vari documenti (Capodistria, 1884.), L’Istria negli scrittori antichi, greci e latini (u nastavcima u L'Unione, od 25.VI. do 25.IX.1879. i od 9.X.1879. do 8.V.1880.), Impressioni di due scienziati settentrionali, tradotte ed annotate dal prof. Giuseppe Vàtova (Capodistria, 1893.) te La colonna di Santa Giustina a Capodistria illustrata al popolo (Capodistria, 1896.), a posmrtno su mu objavljeni Saggio sui proverbi istriani (opera postuma), con presentazione di Giuseppe Vidossi (Venezia, 1954.), Raccolta di proverbi istriani (opera postuma), seconda edizione rivista ed accresciuta, con introduzione di Giovanni Quarantotti (Venezia, 1963.) i La scuola in Istria all’inizio del Novecento. Documenti, con saggio introduttivo di Giulio Mellinato, trascrizione ragionata a cura di Maria Vatova Vedovato e Chiara Vigini Conti (drugo izdanje, dopunjeno i ispravljeno, Trieste 1999., prvo izdanje samo s predgovorom G. Mellinata, Trieste 1998.).

Vatova je smatrao primjerenim objediniti na jednom mjestu širu narodnu baštinu, ne samo istarsku, te je predlagao uspostavljanje zbirke pod nazivom Biblioteka pučke baštine Julijskih Alpa (Biblioteca delle tradizioni popolari delle Alpi Giulie).

Bio je član Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società Istriana di Archeologia e Storia Patria) od njegovog osnivanja 1884., a 1889. bio je izabran za člana njegovog upravnog vijeća. Bio je poznat po talijanskom domoljublju, pa su ga 1915. austrougarske vlasti internirale u logor Mittergraben, potom Oberhollabrunn, oba u Donjoj Austriji.