Rumici, Guido, talijanski novinar, pisac, povjesničar, akademik (Gorica, 27.IX.1959.).

Na tršćanskom je Sveučilištu diplomirao ekonomiju i trgovinu, ali već u mladim danima posvećuje se historiografskom i dokumentarističkom radu s naglaskom na Julijsku Veneciju, Dalmaciju i istočnu granicu Italije.

Novinarsku nagradu Carbonetti dobio je 1998. u Veneciji za esej L'Istria cinquant'anni dopo il grande esodo. Godine 2001. izdao je knjigu Fratelli d'Istria. 1945-2000 Italiani divisi koja opisuje povijest i prilike onih Talijana koji su napustili Istru ili ostali u njoj nakon Drugog svjetskog rata. Iste je godine dobio nagradu Tanzella za rad La Scuola Italiana in Istria 1945-1999, podroban esej o previranjima talijanskih škola u drugoj polovici XX. st. Godine 2002. objavljuje Infoibati. I nomi, i luoghi, i testimoni, i documenti kojom pojašnjava užas fojbi temeljeći svoje tvrdnje na engleskoj, jugoslavenskoj i talijanskoj dokumentaciji. Potonji je rad nagrađen nagradom Tanzella 2007. Godine 2003. izašla mu je knjiga o istarsko-dalmatinskom egzodusu pod naslovom L'esodo dei giuliano-dalmati, a dvije godine kasnije objavljuje knjigu Un paese nella bufera: Pedena 1943-1948 u kojoj osvjetljava teške povijesne prilike i previranja koja je doživio Pićan za vrijeme njemačke okupacije te po neposrednom završetku rata. Storie di deportazione iz 2006. sažima svjedočenja onih koji su preživjeli jugoslavenske zatvore. Objavio je i monografiju posvećenu Poreču, Parenzo nei ricordi (2010.).

Bio je predavačem na raznim skupovima na temu povijesti i gospodarstva istočnoga Jadrana, o čemu je objavio nekoliko stručnih članaka i radova. Predaje pravo na Sveučilištu u Đenovi te je aktivan predavač na pojedinim skupovima u ime tršćanskog Sveučilišta, prema mandatu talijanskog Ministarstva vanjskih poslova.

U više je navrata surađivao s talijanskom nacionalnom televizijom RAI te s TV i Radio Koper.

Odlikovan je 2012. titulom viteza (cavaliere) Talijanske Republike.