Slikarska kolonija Riviera Poreč, tradicionalno godišnje okupljanje likovnih umjetnika u prostorima turističkog kompleksa Riviera Holding d. d. (danas Valamar Riviera d. d.), koju je to poduzeće pokrenulo 1983. pod nazivom Likovna kolonija Riviera.

Na poziv organizatora u Poreču se jedanput godišnje, u pravilu u drugoj polovici rujna, okupljaju likovni umjetnici koji nakon višednevnoga druženja i stvaranja daruju po jedno djelo za fundus zbirke. Dosad su sudjelovali brojni umjetnici, njih više od 200 (neki i više puta) različitih poetika i naraštaja iz Hrvatske i inozemstva. Njihovi radovi čine bogatu Rivierinu (Valamarovu) zbirku suvremene umjetnosti. Također, nakon svake kolonije priređuje izložba i katalog.

Prva kolonija održana je kao jedna od popratnih (likovnih) manifestacija prilikom obilježavanja 30. obljetnice Radne organizacije Riviera. Pokretači su bili jedan od tadašnjih Rivierinih rukovoditelja, pravnik i lokalni kulturni aktivist Ante Tripar i tadašnji voditelj likovne djelatnosti porečkog Narodnog sveučilišta (danas Pučko otvoreno učilište) Argeo Curto. Tripar je u ime Riviere vodio organizacijski dio, a Curto umjetnički, kao stručni voditelj i izbornik sve do 1996. Vođenje kolonije 2000. preuzima istarski likovni umjetnik Đanino Božić, koji je i ranije sudjelovao u njezinom radu, organizacijski kao zaposlenik Riviere te kao umjetnik-sudionik. Nakon 17 godina Božićevog izborništva od 2017. tu ulogu ima povjesničarka umjetnosti, likovna i muzejska organizatorica i voditeljica Jerica Ziherl, a i ona je ranije sudjelovala u djelovanju kolonije kao i urednica kataloga i pregleda.

U prvoj koloniji sudjelovalo je osmoro uglavnom mlađih, ali već afirmiranih umjetnika iz cijele Jugoslavije: Dubravka Babić, Nikola Fidanovski, Lojze Logar, Vlastimir Vlasta Mikić, Ksenija Mogin, Nenad Opačić, Dušan Todorović i Zdravko Milić iz Labina. Taj koncept pozivanja suvremenih jugoslavenskih slikara, među kojima bi se u pravilu našlo mjesta i za one iz Istre (Egidio Budicin, Branko Mohorović Ticić, Fulvio Juričić, Bojan Šumonja, Janez Matelič, Marina Banić, Đ. Božić, Eugen Kokot, Zvest Apolonio i drugi), zadržao se do početka 1990-ih i raspada Jugoslavije. Tada se krug sudionika počinje širiti i na druge europske zemlje, a najviše ih je bilo iz Italije, Slovenije, Njemačke i Austrije. Zbog epidemioloških razloga kolonija nije održana 2020. i 2021.