Trešete (tal. tressette, od tre: tri i sette: sedam), talijanska igra kartama triještinkama (triestine, triještine), uobičajena u istočnojadranskim krajevima, uz briškulu u Istri vrlo popularna kartaška igra

U snopu (u dijalektu: mȁc) je 40 karata u četirima bojama: kȍpe, špȃde, baštȏni i dinȃri. Može se igrati i s 36 karata, bez četvorki.

U svakoj boji poredak je po jačini: trȉca, dȕja ili dvȉca (dvojka), ȁš ili ȁrš (as), rȅ ili rȇl (kralj), kavȃ ili kavȃl (dama), fȁnt ili fȁnat (dečko), pa sedmȉca, šestȉca, petȉca i četrtȉca.

Igra se u nasuprotnim parovima, a u dijeljenju svaki igrač dobije po deset karata (ili 9 ako je mac od 36 karata).

Za razliku od briškule, u trešeteu je tijekom igre zabranjen govor i davanje bilo kakvih tajnih znakova (mota), a kakve karte ima suigrač i/ili protivnici nastoji se dokučiti iz razvoja igre i načina odgovaranja na odigrane karte, uz napomenu da se na jednu boju mora odgovarati istom (ako je igrač ima).

U jednom dijeljenju na raspolaganju je 11 punata/punti (bodova): aši vrijede svaki po jedan punat, a trice, duje, reli, kavali i fanti (tzv. bȅle, belle) po trećinu punta te dobiven zadnji odigrani krug (bȃža) jedan punat. Može se igrati i s akȗžom, zvanjem na početku igre kad igrač, kad je na redu za odigrati kartu, iskazuje da u ruci ima po tri trice, duje ili aša ili tzv. napolitȃnu: tricu, duju i aša u istoj boji, što donosi tri boda bonusa. Moguće je objaviti i više akuža odjednom koje se zasebno boduju, a i četiri trice, dvice ili aša. Pobjeđuje par koji prvi skupi 41 ili 61 punat, ovisno o ranijem dogovoru.

Uobičajeno se trešete igra u kombinaciji s brȉškulom, a jedna partija (partȉda) obuhvaća jednu briškulu i jedan trešete. U slučaju neriješenog rezultata igra se tzv. bȅla ili bȅlisima (bellissima), odlučujuća igra koja, po dogovoru, može biti briškula ili trešete. U skladu s tim dogovorom, počinje se igrom koja je moguća bela.

Trešete se može igrati i u dvoje, tada protivnici jedan drugome pokazuju karte koje peškȁju (kupe iz maca), a skrivene (protivniku nepoznate) su one iz prve podjele.

Chi fa meno (u prijevodu: tko manje napravi), inačica je trešetea, igra se pojedinačno (od 3 do 6 igrača), ali s ciljem da se ne bere (pokupi) jačim kartama. Igra također završava kad jedan igrač sakupi 41 punat, ali pobjeđuje onaj koji ih je skupio najmanje.

U Istri se često organiziraju turniri parova u briškuli i trešeteu (dio Istre trešete deklinira kao žensku imenicu, pa kaže „u trešȅti“).