Brȉškula (tal. briscola), talijanska kartaška igra, raširena u Istri i drugim istočnojadranskim krajevima.

Igra se talijanskim kartama zvanim triještinke (triestine, triještine). U snopu (u dijalektu: mȁc) ima 40 karata u četirima bojama: kȍpe, špȃde, baštȏni i dinȃri. Obično se igra u četvero, tj. po dva para, ili rjeđe u šestero, a može se igrati i u dvoje ili troje. Ako se igra u troje ili šestero u macu je 36 karata (uobičajeno se izvade četvorke jer je to kompatibilno s trešeteom, također u Istri popularnom kartaškom igrom).

Presijecanjem snopa (maca) određuje se briškula, tj. adut, odnosno boja koja je jača od svih karata drugih boja. Ta karta ostaje vidljiva na dnu maca.

U pojedinoj boji poredak je po jačini: ȁš ili ȁrš (as), trȉca, rȅ ili rȇl (kralj), kavȃ ili kavȃl (dama), fȁnt ili fȁnat (dečko), pa sedmȉca, šestȉca, petȉca, četrtȉca (četvorka) i dȕja ili dvȉca (dvojka). Aš vrijedi 11 punti, trica 10, re(l) 4, kaval 3, fant 2 punta, a ostale karte su liše (bez punti). Aš je vȇli kȁrig, a trica mȃli kȁrig.

Na početku svaki igrač dobije po tri karte koje se odigravaju u krug, a nakon jednog kruga (bȃže) uzima se (peškȃ) sljedeća karta iz maca na stolu. Jedna igra (šȅnj) završava kad se odigraju sve karte ili kad neki par objavi da je osvojio većinu punata/pȗnti, tj najmanje 61 od 120 raspoloživih. Pobjeđuje par koji prvi osvoji četiri šenja, tj. pobijedi u četiri igre.

Igru obilježava sporazumijevanje motima, tj. dogovorenim tajnim znakovima među suigračima, a dozvoljen je i govor (točan ili izmišljen da zavara protivnika) o svojim ili protivničkim kartama i namjerama.

Uobičajeno se briškula igra u kombinaciji s trešȅteom, a jedna partija (partȉda) obuhvaća jednu briškulu i jedan trešete. U slučaju neriješenog rezultata igra se tzv. bȅla ili bȅlisima (bellissima), odlučujuća igra koja, po dogovoru, može biti briškula ili trešete.

U Istri su česti turniri parova u briškuli i trešeteu (dio Istre trešete deklinira kao imenicu ženskoga roda, pa kaže „u trešȅti“).

Slike