Mandić, Josip (Josef), pravnik, skladatelj (Trst, 4.IV.1883. - Prag, 4.X.1959.).

Gimnaziju je završio u Zagrebu i tu je započeo glazbeno školovanje (Franjo Vilhar). Studij prava završio je 1906. u Beču, gdje je također pohađao glazbeni konzervatorij (Hermann Graedener i Robert Fuchs, kod kojega su učili Gustav Mahler, Blagoje Bersa i dr.). U Trstu je 1911. otvorio odvjetnički ured, bio sudionikom istarskog hrvatskog nacionalnog pokreta (poput oca Frane i strica Matka) i uključio se u političku djelatnost (s bratom Antom, Dinkom Trinajstićem i dr.) i sindikalno gibanje. Nakon što je nekoliko godina boravio u Švicarskoj (Zürich, Bern), oko 1923. nastanio se u Pragu, gdje se usavršavao u kompoziciji (Karel Jirák, Rudolf Zamrzla), bavio se pravničkim poslom i istodobno skladao.

Ukupno je napisao 20-ak skladba. Prva je mladenačka djela stvarao za školovanja: u Zagrebu Hrvatsku misu za mješoviti zbor (1897.), u Beču kantatu za mješoviti zbor i orkestar Slaven i pjesma (1902.), operu Petar Svačić (1903.), na libreto Karla Lukeža, i suitu za orkestar (1905.). U Pragu je napisao Gudački kvartet (1927.), simfonijsku pjesmu Noćno putovanje (1928.), četiri simfonije (1929., 1930., 1953. i 1954.), Puhački kvintet (1930.), Tri balade za sopran i orkestar (1932.), opere Mirjana (1937.) i Kapetan Niko (1944.), nekoliko glasovirskih djela, popijevaka i dr., te na kraju Varijacije na Mozartovu temu za orkestar (1956.). Isprva se priklonio nacionalnom smjeru i na nj se vraćao tijekom života (Vladimir Fajdetić). U potonjem je zrelom razdoblju stvaralaštva, pod utjecajem praškoga glazbenoga ozračja, uglavnom slijedio tzv. neoslogove europske glazbe 1930-ih i donekle se također koristio folklornom građom.