Svečnjak, Vilim, slikar i grafičar, akademik (Zagreb, 12.VII.1906. – Zagreb, 3.VI.1993.).

Kao dvogodišnji dječak iselio je s roditeljima u Čabar. Ondje je završio osnovnu školu, a 1917. na Sušaku položio je drugi razred gimnazije. Izraziti interes prema slikanju pokazao je već u šestoj godini života, kada se nije odazivao prijateljima koji su ga pozivali na igranje, već je začarano buljio u pučkog majstora koji je oslikavao prizore iz seoskog života na dnu velikih bačava.

Ratne neprilike natjerale su ga da prekine školovanje, koje je nastavio 1919. na Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Tu se 1927. upisao na Umjetničku akademiju, smjer kiparstvo kod Roberta Valdeca, Frana Kršinića, no dvije godine kasnije prešao je na slikarski odjel, kod Vladimira Becić i Marina Tartaglie, te je diplomirao 1933. Zajedno s Kamilom Tompom i Majom Rukavina osnovao je ljevičarski pučki teatar (1931.), kojemu je napisao statut i program. S nekolicinom suradnika 1933. osnovao je, potom i uređivao, ljevičarski polumjesečnik Kronika. Nekoliko puta je uhićen zbog političkog opredjeljenja.

Nakon dovršene akademije dobio je stipendiju za Sorbonu te otišao u Pariz. Godine 1934. započela je njegova publicistička suradnja s Miroslavom Krležom. Iduće godine boravi u Srijemskoj (Sremskoj) Mitrovici kod prijatelja Franje Schneidera gdje izrađuje svoja antologijska djela (Sajam u Mitrovici, Tvornica u Sremskoj Mitrovici, Dvorište u Sremskoj Mitrovici). Bio je 1934.-35. člans skupine Zemlja. Potresen stihovima Krležine Balade Petrice Kerempuh 1936. odlučio je svoje doživljaje pretočiti u likovne kreacije. Obnovio je 1938. rad karlovačkog kazališta režijom drame Marijana Matkovića Slučaj maturanta Wagnera. Iste su godine u Komiži na otoku Visu nastala njegova antologijska ulja (Dogovor, Dva ribara, Ljeto, Komiški zaljev, Motiv iz Komiže). U zagrebačkom umjetničkom paviljonu 1939. priredio je svoju prvu samostalnu izložbu.

Za vrijeme progona ljevičara 1941., pomoću falsificirane propusnice, pobjegao je na Sušak. Dvije godine kasnije otišao je u Assisi s namjerom da kopira Giottove freske te o njima napiše studiju. Pred kraj Drugog svjetskog rata upućen je u Rijeku sa zadaćom da obnovi kulturni život Rijeke i Istre. Godine 1947. izdao je mapu Istarski motivi, a 1951. postao je glavnim urednikom za ilustracije i opremu enciklopedijskog izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.

Predavao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu te izlagao svoje radove na venecijanskom Bijenalu. Godine 1962. osnovao je grupu Ars, a 1966. postao je članom Europskog društva za kulturu. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem i Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem (1972). Izabran je za redovitog člana Akademije znanosti i umjetnosti (1988.).