Apollonio, Zvest, akademski slikar, grafičar, sveučilišni profesor (Bertoki kraj Kopra, 15.V.1935. – Bertoki, 25.III.2009.).

Gimnaziju je završio u Kopru te je 1955. upisao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani. Kao student često je posjećivao Pariz i Provansu, koja ga je podsjećala na rodnu Istru. Diplomirao je 1960., potom je do 1964. pohađao specijalku kod prof. Gabrijela Stupice. Nakon što je 1964.-1968. radio kao profesor likovnog odgoja u koparskoj gimnaziji, odlučio se za karijeru slobodnog umjetnika. Puno je putovao po Europi i proučavao djela slikarskih klasika, a u svojem koparskom ateljeu tražio je vlastiti slikarski i grafički izraz.

Privlačila ga je i serigrafija (sitotisak), a ljubljanski ALU pozvao ga je 1973. da organizira studij tog likovnog izričaja. Otada je, do invalidskog umirovljenja 1990., radio na Akademiji, gdje je predavao grafiku, stekao zvanje docenta te izvanrednog (1979.) i redovitog profesora (1984.), 1981.-87. bio predstojnik grafičkog odjela, a 1984.-87. i prodekan Akademije. Od 1989. živio je i radio u Portorožu.

Kao umjetnik sudjelovao je na više od 300 skupnih izložbi u Sloveniji, širom bivše Jugoslavije i u svijetu. Imao je 30-ak samostalnih izložbi, a objavljeno mu je i pet grafičkih mapa. Izražavao se u slikarstvu, grafici, kiparstvu, mozaiku, likovnom opremanju, scenografiji... Odlikuju ga slikarska živost i kolorit, crtačka dinamičnost, žestina poteza i žarke i intenzivne boje.

Za svoja likovna djela dobio je više od 30 slovenskih i inozemnih nagrada, među njima i prvu nagradu na prvom Ex temporeu u Piranu 1966., nagradu Prešernove zaklade za grafiku i slikarstvo 1972., otkupne nagrade na međunarodnim bijenalima suvremenog crteža u Rijeci 1974. i grafike u Ljubljani 1983. te Jakopičevu nagradu za slikarstvo 1983. Dobitnik je i Kocijančičeve nagrade (2005.) za poseban doprinos oblikovanju kulturne slike slovenske Istre.