Schergat, Spartaco, mornar ronilac, diverzant (Kopar, 12.VII.1920. – Trst, 24.III.1996.).

Rođen u obitelji Pietra i Marije Norbedo.

U ožujku 1940. krenuo je na odsluženje vojnog roka u pulsku mornaričku školu C. R. E. M. (Corpo Reale degli Equipaggi Marittimi), a potom odlazi u mornaričku školu San Bernardo kod pomorske baze La Spezia. Na kraju obuke u rujnu 1940. dobio je ronilački atest te postaje drugi glavni ronilac (secondo capo palombaro).

Na vlastiti zahtjev ulazi u mornaričku diverzantsku udarnu grupu (Gruppo Mezzi d'Assalto [MAS], od polovice ožujka 1945. znana kao Decima [Flottiglia] MAS). Sudjeluje u napadima na britansku pomorsku bazu u Gibraltaru, za što je odlikovan talijanskim Ratnim križem (25.V.1941.) i Brončanom medaljom za vojne zasluge (20.IX.1941.). Od rujna do studenog djeluje i drugdje u zapadnom Sredozemlju, za što je također odlikovan Ratnim križem.

Izabran je potom među šest diverzanata za prepad na britansko brodovlje u egipatskoj luci Aleksandriji. Zajedno s kapetanom mornaričke inženjerije, Pirancem Antoniom Marcegliom na sporohodnom torpedu 223 (siluro a lenta corsa, SLC, poznat kao „prase“ [„maiale“]) postavlja eksplozivno punjenje pod zapovjedni bojni brod HMS Queen Elizabeth. Zbog Schergatove slabosti, uzrokovane korištenjem kisika, naglo izranjaju te ih je zamalo otkrila brodska straža, ali uspijevaju napustiti luku prije eksplozije. Ostala četvorica diverzanata su odmah uhvaćena, a Schergat i Marceglia sljedećeg dana, nakon što su vlakom stigli u Rosettu (danas Rašid) gdje su se trebali ukrcati na talijansku podmornicu Zaffiro, koja ih je čekala na pučini. Svi su zatvoreni u palestinski zarobljenički logor br. 321.

Kasnije je Schergat premješten u južnoafrički zarobljenički logor Zonderwater. U listopadu 1944. vraćen je u Italiju, u Taranto, gdje prelazi u savezničku Talijansku suratničku mornaricu, neformalno zvanu Južna (kraljevska) mornarica (Marina Cobelligerante Italiana, [Regia] Marina del Sud).

Za uspješno izvršen zadatak u Aleksandriji dobio je čin narednika (sergente), a 31.VIII.1944. odlikovan je, zajedno s ostalim sudionicima aleksandrijskog pothvata, talijanskom Zlatnom medaljom za vojne zasluge, koju im je u Tarantu, u ožujku 1945., uručio princ Umbert II. u prisutnosti predstavnika britanske mornarice predvođenih kontraadmiralom Charlesom Ericom Morganom. Iste je godine u studenom demobiliziran te se vratio u rodni Kopar i 25.XII. vjenčao s Eldom Giovannini.

Iz Kopra, koji je bio u Zoni B Slobodnog Teritorija Trsta, preselio se u Trst, a potom u Italiju gdje je angažiran na razminiranju đenovske luke i vađenju brodskih olupina. Kao ronilac je radio do 1952. Naposljetku se nastanio u Trstu, gdje je neko vrijeme radio kao mornar u nautičkom klubu, a potom je, od 1957. do 1979., bio čuvar na Sveučilištu, ne tražeći za svoje ratne zasluge nikakve privilegije.

Odlikovan je 1983. i titulom komendatora (Commendatore Ordine al Merito della Repubblica Italiana). Tršćansko sveučilište mu je posmrtno, 1997., na zgradi Odsjeka za ekonomiju i merceologiju (proučavanje roba) postavilo spomen-ploču, a njemu i Marceglii posvećen je spomen-reljef na tršćanskoj Lučkoj kapetaniji (2001.). Njegovim je imenom početkom 2019. bila nazvana talijanska višenamjenska raketna fregata (FREMM) F 598, ali je prije stupanja u službu prodana egipatskoj mornarici (2020.) i preimenovana u ENS Al-Galala (F-1002).