Segher von Weissenhaus, plemićka obitelj podrijetlom iz Tirola čiji su članovi od XVII. do XX. st. živjeli i djelovali u Pazinu, Grdoselu i Žminju.

Plemstvo s naslovom von Weissenhaus od austrijskog cara Josipa II. dobio je 19.XI.1787. Johann Mathias Segher, kirurg iz Žminja. Za vladavine Josipa II. pazinski izdanak obitelji dobio je posjede u Grdoselu gdje su imali ladanjsku kuću i mlin na obližnjem potoku Butoniga.

Segherovi ili Šegari, kako su ih u Istri nazivali, obnašali su važne dužnosti u lokalnoj zajednici kao ugledni svećenici, političari i liječnici.

Petar Anton Segher pl. Weissenhaus, kapitularni vikar u Pićnu, celjski opat i zadnji akvilejski arhiđakon Savinjske doline i Dravskoga polja, rođen je 1731. u Žminju, a umro 14.XI.1799. u Pazinu, u domu nećaka, doktora medicine Antona Seghera. U knjizi ređenja Pićanske biskupije, uz spomenutog Petra Antona, zaređenog 1757., nalazimo Ioannesa Segara iz Novaka, zaređenog 1690. i Iosephusa Seghera iz Žminja, zaređenog 1757. Antonio De Segher obnašao je dužnost pazinskog gradonačelnika od 1823. do 1826., a Severio Segher bio je zapovjednik Narodne straže u Pazinu 1848.

Grdoseljani pamte kako su Šegari za vrijeme Drugog svjetskog rata 1944. spasili selo od Nijemaca koji su već bili počeli strijeljati i vješati mještane i paliti im kuće. „Šegarice“, žene koje su boravile u njihovoj ladanjskoj kući, budući da su govorile njemački, uspjele su odvratiti vojnike od zle nakane. Tako je zahvaljujući njima selo spašeno, iako je jedna kuća ipak spaljena, a ubijeno je desetak Grdoseljana.

Nakon Drugog svjetskog rata obitelj Segher von Weissenhaus odselila se iz Istre. Njihova kuća u pazinskoj Ulici gradskih igrališta 1, nekada imanje izvan grada, još se naziva Šegarova stancija.