Haračić, Emanuel (Haračich, Haracich, Manuele), časnik austrougarske ratne mornarice (Mali Lošinj, 3.VI.1858. – Mali Lošinj, 5.XII.1922.).

Potekao je iz građanske obitelji. Otac Ivan bio je kalafat u Pomorskom arsenalu u Puli, a majka Marija, rođ. Ostroman, učiteljica.

Vojnu karijeru započeo je u Pomorskoj akademiji u Rijeci, koju je završio 21.VII.1877., kao 11. u rangu od 25 kadeta. Na korvetu Dandolo raspoređen je 24.X. u činu mornaričkog kadeta II. klase. Na školski topnički brod Adria premješten je 10.VIII.1878., na oklopnu fregatu Kaiser Max 12.X., a na korvetu Zrinyi 19.II.1879. U zapovjedništvo Ratne luke Pula premješten je 15.X. U čin mornaričkog kadeta I. klase promaknut je 21.XII. Na školski topnički brod Adria premješten je 23.IV.1880., a 8.XI.1881. ponovno u zapovjedništvo Ratne luke Pula.

U poručnika korvete promaknut je 1.XI.1881., a 18.XI. premješten u pulski Mornarički korpus. Na prateći brod Nautilus premješten je 22.VII.1888. te je na njemu promaknut u poručnika fregate 1.XI. Na 17-mjesečno putovanje svjetskim morima krenuo je 5.IX.1890. zajedno s 365 članova posade i 34 pomorska kadeta na lakoj krstarici Saida. U poručnika bojnog broda promaknut je 1.XI.1891. Zapovjednik torpednog broda Reiher postao je 1893. Za zapovjednika torpednog broda Marabu imenovan je 13.II.1895., a 23.VIII. za topničkog časnika na fregati Laudon. Ispit za kapetana duge plovidbe položio je 1896. Te godine je obnašao dužnost privremenog zapovjednika školskog broda Schwarzenberg. Na torpednom brodu Leopard službovao je od 25.VIII.1899. U čin kapetana korvete promaknut je 1.XI.1900. Za zapovjednika torpednog broda Sebenico imenovan je 1902. U čin kapetana fregate promaknut je 1.V.1905. Za zapovjednika torpednog broda Pelikan imenovan je 8.IX.1906. U zapovjedništvo Pomorskog okružja u Trstu premješten je 27.VIII.1907., nakon čega je imenovan za zapovjednika Mornaričkog odreda. U čin kapetana bojnog broda promaknut je 1.XI.1907., kada je imenovan za zapovjednika oklopnjače Wien.

Umirovljen je 1.IX.1909., kada je odlikovan Križem za vojne zasluge. Nakon izbijanja Prvoga svjetskog rata mobiliziran je i raspoređen u Povjerenstvo za kontrolu telegrafa (Telegraph-Zensurkommission) u Ljubljani. Časničkim križem Reda Franje Josipa s ratnom dekoracijom odlikovan je 22.II.1917. za uspješno obnašanje dužnosti. U počasni čin kontraadmirala (Kontreadmiral) promaknut je 10.VIII.1917. Konačno je umirovljen 1.IV.1918., nakon čega je živio u Malom Lošinju, gdje je i umro. Pokopan je u grobnicu broj 63 na gradskom groblju u Malom Lošinju.