Prasch, Helmut Hans, nacist, časnik SS-a, prosvjetni djelatnik, pisac i folklorist (Weissenbach an der Triesting, Donja Austrija, 16.X.1910. – Spittal na Dravi [Spittal an der Drau], Koruška, 17.XII.1996.).

Bio je jedini sin tvorničkog direktora Hansa Prascha i Sofie, rođene Waloschke.

Završio je 1930. evangeličku učiteljsku školu u Gornjim Šicama (Oberschützen) u Gradišću. Predavao je potom u koruškim osnovnim školama u Šterskoj Gori (Steuerberg), Starom Dvoru (Althofen) i Svincu (Eberstein). Bio je 1932.-39. ravnatelj škole u Svetoj Trojici (Dreifaltigkeit), gdje je također djelovao kao orguljaš, zborovođa i organizator narodnih plesova te amaterskih dramskih predstava. Od sredine 1930-ih objavljuje kraću prozu i tekstove s folklornom tematikom u mjesnim novinama. S Walterom Tschinkelom, koji je predavao u osnovnoj školi u susjednom Steinbichlu, posjetio je 1936. Kočevje (Gottschee) u Jugoslaviji (danas u Sloveniji), naseljeno njemačkom manjinskom zajednicom, zanimajući se za njihov folklor. Preselio se 1939. u Škofiče ob jezeru (Schiefling am See, Schiefling am Wörthersee), gdje je bio ravnatelj osnovne škole do izbijanja Drugog svjetskog rata.

Kao uvjereni nacionalsocijalist, sudjelovao je već u ranoj mladosti u osnivanju tajnih studentskih organizacija povezanih s Hitlerjugendom te se 1931. učlanjuje u ilegalni austrijski odsjek Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke (NSDAP) i paravojne organizacije Jurišni odred (Sturmabteilung, SA). Nakon priključenja Austrije Njemačkoj u ožujku 1938., odlikovan je Spomen-odličjem Istočne marke (Ostmark-Medaille, koja se dodjeljivala sudionicima te operacije) te ubrzano napreduje u nacističkoj hijerarhiji kao okružni voditelj (Kreisleiter) i pripadnik Zaštitnog odreda (Schutzstaffel, SS).

U prosincu 1939. dobrovoljno se priključio Waffen SS-u (borbeni ogranak SS-a). Sudjelovao je u Zapadnoj kampanji, bio je stacioniran u Francuskoj i Nizozemskoj. Potom je 1941. kao SS-Untersturmführer (poručnik) premješten u Kamnik u okupiranoj Gorenjskoj (Gornja Kranjska, Oberkrain), gdje je bio povjerenik za školstvo. Tamo je napisao Priručnik za mlade školske ravnatelje u Gorenjskoj (Die Aufgabe. Ein Handbuch für junge Schulleiter in Oberkrain, Stein 1943.) u kojem je zahtijevao bezuvjetnu predanost nacionalsocijalističkom obrazovanju. Vjeruje se da je djelovao u okviru kamničke podružnice Sigurnosne službe SS-a (Sicherheitsdienst, SD) i Sigurnosne policije (Sicherheitspolizei, SiPo). Takva su postavljanja bila česta praksa, budući da su nacističke vlasti tijekom Drugog svjetskog rata Austrijance često raspoređivale u područja nekadašnje Austro-Ugarske. Kao zapovjednik jedne postrojbe gorenjske Samozaštite (Selbstschutz) sudjelovao je u više sukoba sa slovenskim partizanima u pograničnom području prema talijanskoj Ljubljanskoj pokrajini te je u svibnju 1942. dvaput ranjen.

Potom je premješten na Istočno bojište na dužnost zapovjednika izviđačkog voda u sastavu 2. SS oklopne divizije „Das Reich“, sudjelujući i u protupartizanskim operacijama u pozadini. U travnju 1943. promaknut je u SS-Obersturmführera (natporučnika).

Nakon kapitulacije Italije i uspostave Operativnog područja Jadransko primorje u jesen 1943., Prasch je postao načelnik ispostave Sigurnosne policije i Sigurnosne službe za područje Istarske provincije sa sjedištem u Puli. Na tom je položaju rukovodio akcijama suzbijanja partizanske i antifašističke djelatnosti, uključujući i ratne zločine nad civilnim stanovništvom i zarobljenicima te deportacije antifašista i drugih civila u Rižarnu, Dachau, Auschwitz i druge logore.

Od studenoga ili prosinca 1944. pa do kraja rata djelovao je u sastavu 24. SS gorske divizije „Karstjäger“ u operacijama „čišćenja terena“ i protupartizanskom ratovanju. Bio je među prvim dobitnicima (prvi u Jadranskom primorju) zlatne Protupartizanske značke (Bandenkampfabzeichen), koju mu je 15.II.1945., prema pisanju tršćanskog propagandnog časopisa Adria Illustrierte, dodijelio vođa SS-a Heinrich Himmler. Nosio je i niz drugih ratnih odličja, uključujući Željezni križ I. stupnja i Križ za ratne zasluge s mačevima II. stupnja.

Po završetku rata zarobili su ga zapadni Saveznici. Nakon suđenja zbog pripadnosti nacističkim organizacijama nakratko mu se oduzimaju građanska prava, a izrečena mu je i mjera preodgoja, ali nisu poznate podrobnosti o tome. Ostatak života proveo je bez većih posljedica vezanih za svoju nacističku prošlost.

Tijekom 1950-ih vraća se nastavničkom radu, a od 1956. djeluje kao ravnatelj škole u Spittalu na Dravi. Ondje nastavlja istraživanja regionalne narodne kulture i folklora. Na njegov je poticaj 1958. u Spittalu osnovan Zavičajni muzej (Bezirksheimatmuseum Spittal an der Drau), koji 1991. mijenja ime u Muzej narodne kulture (Museum für Volkskultur) i danas posjeduje jednu od najvećih austrijskih zbirki folklorne i seoske baštine.

U poslijeratnom razdoblju nastavio je objavljivati radove iz područja folkloristike te beletristiku. Bio je oženjen i otac četvorice sinova i jedne kćeri.

U Spittalu mu je posvećena ulica (Prof. Helmut Prasch Straße).