Markušić, Rudolf, zvan Mrzli, atletičar (Zagreb, 4.II.1911. – Lepoglava, 11.VI.1946.).

Sin Đure i Doroteje, rođ. Babić. Ponegdje se navodi da je rođen u Puli, što nije točno.

Djetinjstvo je proveo u Puli, gdje se u uličnim igrama (tradicionalnim „ratovima“ pulske mularije) oko Arene iskazao kao izvrstan bacač kamena. Nakon Prvoga svjetskog rata s obitelji je izbjegao u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Završio je srednju trgovačku školu u Zagrebu.

Kao maloljetnik pobjegao je od roditelja te preko Španjolske otišao u Argentinu, gdje je naučio dobro igrati nogomet. Nakon povratka igrao je za nižerazredni zagrebački klub Olympiju, oko kojega su se okupljale istarske izbjeglice. Nakon što se zbog posla preselio u Varaždin, postao je član nogometne sekcije Športskog kluba Slavija, a 1934.-38. bio je član njegove lakoatletske sekcije. Po povratku u Zagreb nastupao je za Concordiju 1939.-41. i za Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) 1941.-45.

Bio je svestran atletičar, a najveće uspjehe ostvario je u bacanju koplja. Postigao je 1935. državni rekord u petoboju s 2693 boda. Prvakom Jugoslavije bio je 1936. u Beogradu i 1937. u Zagrebu, a prvak Banovine Hrvatske postao je 1940. u Zagrebu.

Četiri puta bio je jugoslavenski rekorder u bacanju koplja od 1936. do 1939., a najbolji rezultat i svoj osobni rekord (63,23 m) ostvario je u Ateni 1939. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 12 puta. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu, ali je ispao u prednatjecanju. Na Balkanskim atletskim igrama osvojio je zlatnu medalju 1939. u Ateni, brončanu medalju 1938. u Beogradu i 1940. u Istanbulu te 4. mjesto 1936. u Ateni i 1937. u Bukureštu. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske (NDH) bio je državni prvak 1942. i 1943. u bacanju koplja te kao član HAŠK-a u ekipnoj konkurenciji. Hrvatski rekord u bacanju koplja postigao je četiri puta 1942. i 1943. Za reprezentaciju NDH nastupio je triput, u dvobojima s ekipama Slovačke i Bugarske 1942. te Rumunjske 1943. Nakon Drugoga svjetskog rata postao je u rujnu 1945. prvak Jugoslavije na prvom poslijeratnom prvenstvu, održanom u Zagrebu.

Krajem 1945. uhićen je pod optužbom za špijunažu i osuđen na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci, koju je izdržavao u lepoglavskoj kaznionici. Nakon završetka posla vađenja šljunka iz rječice Bednje zatvorski stražar ubio ga je kao i još pet osuđenika.