Jedan od urbara Pazinske knežije, (preuzeto s http://www.muzej-pazin.hr/zbirke/detalji/tiskovna)

urbari

Urbari, popisi prihoda i prava zemljišnih gospoštija te podaničkih podavanja, obveza i službi.

Nastajali su radi lakšeg upravljanja gospoštijama i dokazivanja njihovih prava, a vođeni su u njemačko-austrijskim zemljama od srednjeg vijeka do oslobođenja od zemljišnih nameta 1848. Naziv potječe od srednjovisokoga njemačkog urbëran, erbëran, što znači donositi, davati prihod. Urbar tako znači zemlju koja donosi prihod, a urbar buoch knjigu u kojoj je takva zemlja, odnosno renta, upisana.

Više je vrsta urbara: 1. temeljni ili glavni; 2. reformirani ili obnovljeni (nastali u razdoblju od kraja XV. do prve četvrtine XVII. st. za komorne posjede austrijskih nadvojvoda); 3. priručni; 4. rektificirani (nastali u doba reformi carice Marije Terezije u drugoj polovici XVIII. st.); 5. štift registri (od sredine XVIII. st.), urbari u kojima su osim naturalnih i novčanih obveza podanika upisane i njihove porezne obveze.

Najstariji urbari (do XV. st.) jednostavni su popisi posjeda i zemljišne rente; oni nastali u XVI.-XVIII. st. opširni su i precizni popisi podavanja i nameta podanika, prava gospoštija i poreza, dok mlađi urbari sadrže zapise u kojima se tek brojčano navode carsko-kraljevska podavanja, podavanja gospoštija, malih prava i rabota. Popise podavanja i podaničkih službi sadrže i razni urbarijalni zapisi, kao što su registri desetina (žita, vina, mladih životinja), registri rabota i vinogradarskoga prava. Podaničke obveze navodile su se po pojedinim organizacijskim jedinicama gospoštija (župama, uredima) ili naseljima, a osim svakog podanika upisivana je veličina njegova posjeda te popis podavanja i službi gospoštiji. Ponekad su oni navođeni za cijelo naselje ili upravnu jedinicu, a na takav su način sastavljeni urbari Pazinske knežije. Raspodjelu podavanja na svakog pojedinog podanika unutar naselja u ovom je slučaju obavljao seoski poglavar - župan.

U Istri je sačuvano razmjerno malo urbara, posebice nedostaju oni iz doba grofova Goričkih. Najviše je sačuvanih urbara za Pazinsku knežiju i gospoštiju Lupoglav, a najstariji je među njima urbar Pazinske knežije iz 1498. Iako je vođenje urbara karakteristično za njemačko-austrijske zemlje, sačuvano je i nekoliko urbara izrađenih za mletačke posjede u Istri. Najstariji među njima popis je urbarijalnih obveza Rašporske gospoštije iz 1394.

Urbari su značajan izvor za gospodarsku povijest, za proučavanje agrarne strukture, vrsta i oblika podaničkih podavanja i nameta, strukture seljačkih posjeda, vrsta stoke, usjeva, mjera, dohodaka zemljišnih gospoštija. Posredno u urbarima pronalazimo podatke o načinima obrađivanja zemlje, seljačkoj trgovini, seljačkoj samoupravi, kolonizaciji, a mnogi sadrže i pravne naputke te objašnjenja lokalnih mjera.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Danilo Klen (urednik), Statuti, urbari, notari, Katalog izložbe, 1968.; Ema Umek, „Reformirani urbarji deželnoknežjih gospostev na Kranjskem", Zgodovinski časopis, Ljubljana 1982., 36, 4; Danijela Juričić Čargo, „Reformirani urbarji deželnoknežjih posestev (na ozemlju pod upravo kranjskega deželnega vicedoma)“, u: Urbarji na Slovenskem skrozi stoletja, Ljubljana 2016.; 71-92.