Granbassi, Manlio, novinar, urednik (Pazin, 6.V.1920. - Trst, 13.I.1997.).

Rođen je u pazinskoj obitelji izvornog prezimena Niederkorn (očevi su daleki preci bili iz Luksemburga), koje je u travnju 1928. promijenjeno u Granbassi u sklopu fašističke kampanje talijanizacije imena. Otac mu je bio Humbert (Umberto) Niederkorn, općinski službenik, inače rođen u Taru, majka Maria rođ. Derndich (Drndić) iz Starog Pazina. Kršten je 13.VI.1920. kao Manlius Josephus Maria (Manlio Giuseppe Maria).

Nakon očeve smrti obitelj se 1930. seli u Trst, gdje je Manlio polazio licej "Francesco Petrarca". U novinarstvo ulazi ugledavši se u starijeg brata Marija, koji je bio urednik u tršćanskom dnevniku Il Piccolo (poginuo je 1939. na strani frankista u Španjolskom građanskom ratu). Nakon bratove smrti vraća se u Pazin gdje je odgajatelj u đačkom internatu "Fabio Filzi".

Za Il Piccolo počinje raditi 1941., a sljedeće godine završava studij prava. Poznat je postao kao poseban izvjestitelj toga tršćanskoga lista tijekom ekshumacija žrtava iz fojbi, koje su u njima skončale tijekom kratkog partizanskog oslobođenja Istre ujesen 1943. Bio je jedini novinar koji je izvještavao o tome (u razdoblju od 15.X. do 27.XI.1943., pod pseudonimskim inicijalima P. C.), dakako s dozvolom i uz kontrolu nacista koji su tada okupirali Istru, pa postoje i sumnje u objektivnost tih napisa, tim više što ima razlika u odnosu na službene izvještaje Arnalda Harzaricha, pulskog zapovjednika vatrogasaca koji je vodio ekshumacije.

Granbassi je nakon rata izbačen s posla i iz novinarskog udruženja, ali će se ubrzo vratiti kao novinar tršćanskoga lista Giornale Aleato te potom u obnovljeni Il Piccolo u kojemu je ostao do mirovine 1978. U međuvremenu je, polovicom 1960-ih, kratko bio i predsjednikom regionalnog udruženja novinara Furlanije i Julijske Venecije.

U mirovini je uređivao list Notiziario pisinoto udruge pazinskih esula Famiglia Pisinota, koja je 2006. izdala njegove novinske izvještaje o fojbama u zbirci Dall'abisso dell'odio, uz pohvalne recenzije povjesničara Fulvija Salimbenija i Roberta Spazzalija.