Saba, Guido, sveučilišni profesor, književni kritičar (Vižinada, 1.I.1921. - Rim, 25.III.2013.).

Školovao se za učitelja, a, prebjegavši pred partizanima sa sestrom u Trst, diplomirao je 1946. na tršćanskom Sveučilištu suvremenu književnost radom o romantično-kršćanskom pjesniku Micheleu Fachinettiju iz Vižinade. Dobivši stipendiju francuske vlade odlazi u Pariz, na Sorbonu, a u tamošnjem Državnom arhivu istražuje povijesne izvore o Trstu i Istri. Od proljeća 1948. do kraja 1964. asistent je za francuski jezik i književnost na Fakultetu za književnost (Facoltà di lettere) u Trstu. Sljedbenik je talijanskog pjesnika Diega Valierija, a u tom se razdoblju posvećuje proučavanju francuskih pjesnika i pisaca (Jauberta, Constanta, Vignyja, Musseta, Rimbauda, Mallarméa i drugih). Nakon habilitacije (stjecanja prava izvođenja nastave) postaje profesorom na Sveučilištu u Trstu, a 1965. dobiva katedru za francuski jezik i književnost na sveučilištu Ca' Foscari u Veneciji. Ponovo predaje u Trstu 1968.-70., potom u Aquili 1970.-74. te naposljetku dobiva katedru na rimskom sveučilištu La Sapienza. Godine 1986. predaje na sveučilištu Provence Aix-Marseille I. u Francuskoj.

U književnoj se kritici krajem 1970-ih posvećuje francuskom libertinskom pjesniku i dramatičaru Théophileu de Viauu. Između 1978. i 1987. filologijski će obraditi cijeli njegov opus i slovit će za jednog od najvećih svjetskih stručnjaka za de Viaua. Objavio je više knjiga: Memoria e poesia. Scrittori francesi dal preromanticismo al simbolismo (1961.), La Poesia di Joachim du Bellay (1962.), Fortunes et infortunes de Théophile de Viau (1997.), Théophile de Viau: un poète rebelle (1999., reprint 2008.), Bibliographie des Écrivains français: Théophile de Viau (2007.), te kritičke eseje o de Viauu, a preveo je na talijanski Pensées Josepha Jouberta.

Za svoj rad dobio je, između ostalog, talijansku nacionalnu nagradu za filologiju Accademije dei Lincei (1988.), Grand prix Francuske akademije za širenje francuskog jezika (1989.), a odlikovan je francuskim redom Palmes académiques (1966.) i Legijom časti (2000.).

Slike