Munih, Dušan - Darko, partizan, narodni heroj (Sela pri Volčah, općina Tolmin, 31.X.? ili 31.XII.?1924. ‒ Boršt, 10.I.1945.).

Podaci o datumu rođenja razlikuju se u literaturi. Munihov otac Jože bio je učitelj u Mostu na Soči, gdje je Dušan pohađao pučku školu, a gimnaziju u Gorici.

Još kao đak priključio se, zajedno s obitelji, narodnooslobodilačkom pokretu sakupljajući oružje, odjeću i novac za partizane. Krajem 1942. postaje borcem Tolminske čete u kojoj se odmah iskazao junaštvom - sam je zarobio karabinjersku postaju u Drobočniku nedaleko od Mosta na Soči. Postao je i članom Komunističke partije Slovenije/Jugoslavije te sekretar čete. Ta je postrojba ubrzo uključena u sastav Gradnikove brigade (Treća slovenska udarna brigada), a Munih, partizanskog imena Darko (zvali su ga i Vojko), postao je zapovjednikom minerske čete. S njom je izveo više borbenih akcija, srušivši i dva mosta na Soči.

U svibnju 1943. ulazi u sigurnosno-obavještajnu službu (Varnostno-obveščevalna služba, VOS) Osvobodilne fronte i sudjeluje u njezinom organiziranju u Primorskoj. U zaštitne udarne grupe okuplja najbolje borce. Nakon rujanske kapitulacije Italije sa suborcima je zauzeo gorički aerodrom i uništio više borbenih zrakoplova.

U studenom 1943. poslan je u Trst da ojača gradski pokret otpora. Nakon početnog nećkanja s njegovom su grupom uspostavili suradnju i tršćanski „gapisti“ (pripadnici GAP-a, Gruppi di Azione Patriottica, talijanski pokret otpora) te su izveli više subverzivnih i oružanih akcija. U jednoj od njih je ranjen te se oporavljao na goričkom području, ali nije mirovao. Organizirao je bataljun Vojske državne sigurnosti (Vojska državne varnosti, VDV, oružana snaga Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Slovenije koja nastavlja dio djelovanja VOS-a) s kojim je kamionom upao u Goricu zauzevši fašistički dom.

Krajem 1944. vratio se u Trst i predvodi udarne grupe VDV-a, koje su svoje punktove imale u široj okolici, naročito u Dolini i Borštu. Poginuo je u napadu tršćanskih fašističkih agenata i njemačkih vojnika na bunker njegove grupe u Borštu.

Ujesen 1946. njegovi su posmrtni ostaci, zajedno s onima njegova brata Cirila, ubijenog u Opčinama nad Trstom, preneseni u zajedničku grobnicu narodnooslobodilačkih boraca u Mostu na Soči.

Narodnim herojem proglašen je 20.XII.1951.

Njegovo ime nosi osnovna škola u Mostu na Soči, na čijoj mu je zgradi na Dan mladosti (25.V.) 1965. postavljena spomen-ploča, a pred njom na Dan borca (4.VII.) 1983. i brončano poprsje, rad akademskog kipara Zdenka Kalina. Spomen-ploču s palim suborcima ima i na mjestu pogibije, u Borštu.