Kastrum

Kastrum (lat. castrum: utvrda, vojni logor), utvrđeno vojničko naselje; tabor, logor. Izvorno značenje pojma u rim. doba potječe od legijskoga logora opasana bedemima i kulama, koji se gradio po točno određenim pravilima: pravokutni oblik, po jedna vrata na sredini svake stranice i dvije gl. ulice, s pretorijem (zapovjedništvom) na njihovu sjecištu, te s točno određenim položajem pojedinih građevina.

U zrelo ant. doba kastrumi su posebno važni u sustavima obrane poput Claustra Alpium Iuliarum. U Istri su se gradili vjerojatno u razdoblju između rim. osvajanja (177.pr.Kr.) i osnivanja kolonija (oko 45.pr.Kr.), kada je rim. vojska nadzirala istar. priobalje. Arheol. ostatci takvih voj. postaja nisu, međutim, nađeni. U kasnoant. doba, s porastom opće nesigurnosti zbog unutrašnje i vanj. krize Rimskoga Carstva, model kastruma s graničnih i vojnoobrambenih područja prenosi se i na dr. područja, pa možda i u Istru; (kastrumi su tada imali voj. i civilni značaj, jer su istodobno bila utočišta lokalnoga stanovništva i izbjeglica iz drugih krajeva). Kategoriji kastruma pripadaju i voj. utvrde duž ist. obale Jadrana nastale u VI.st., u vrijeme Justinijanove vladavine, kada su se radi sigurnosti plovidbe, gradile na svim važnim i istaknutim točkama obale i otoka, i to tako da su jedna drugoj bile u vidokrugu. Jedini je takav primjer u Istri neistraženi arheol. lokalitet Kastril kraj Premanture.

Ime Bizantski kastrum za arheol. lokalitet na Velom Brijunu nije sasvim prikladno, jer nije riječ o vojnom već o civilnom naselju ili je tek djelomice služio u vojne svrhe. Kasnoant. naselje opasano je debelim zidinama, osim s morske strane, gdje su mnogo slabije, a gl. ulazna vrata (istočna) bila su posebno zaštićena. Unutar zidina razvilo se nakon IV–V.st. naselje izgrađeno od mnogo malih stambenih jedinica, koje nisu organski planirane i vjerojatno su adaptacija starije rim. gospodarske građevine, s tijeskovima i spremištima za ulje i vino. Propadanjem gospodarstva klasične rim. ladanjske vile ona se postupno preobrazila u niz manjih stambenih prostora, koji su se dolaskom novih stanovnika širili na okolni prostor, sve dok cijelo područje u VI.st. nije opasano zidinama. Umjesto nekadašnjih velikih tijeskova, stanovnici kasnoant. naselja upotrebljavali su za svoje potrebe male kućne tijeskove. Naselje je cvjetalo između VI. i VIII.st., a zatim je vjerojatno postupno propadalo, iako tragova naseljenosti ima još u XIV.st. U povijesnim se izvorima kasnoant. i srednjovj. doba uopće ne spominje.

LIT.: Š. Mlakar, Fortifikacijska arhitektura na otoku Brioni »Bizantski kastrum«, Histria Archaeologica, 1975–1976, 6–7.
R. Matijašić