Marjanović, Milan

Marjanović, Milan (Kastav, 12. V. 1879 - Zagreb, 21. XII. 1955),  književni kritik, pisac i publicist, polemičar, osobito istaknut u doba Moderne. Hrvatsku pučku školu pohađao u Veprincu, na talijanskom i njemačkom u Pazinu, nižu gimnaziju u Rijeci, višu u Karlovcu i Zagrebu, a trgovačku školu u Pragu, gdje je slušao i Masaryka.

Bio je progonjen zbog protuugarskih stavova i često zatvaran. Bio je tajnikom DHK-a. U Beogradu se, izgnan iz Zagreba, zaposlio  u Presbirou. Družio se s Nazorom i J. Skerlićem. Unovačen je 1915., pobjegao je u Italiju, preko Rima i Pariza u London, sudjelovao u osnivanju Jugoslavenskog odbora, a zatim je bio u New Yorku i Pittsburghu. Nakon Prvog svjetskog rata, u Americi je priređivao Meštrovićeve izložbe. U Beogradu je koncem 1920-ih bio šef Centralnoga Presbiroa vlade, a 1930-ih jedan od  prvih jugoslavenskih stručnjaka za film. Po slomu Kraljevine Jugoslavije, interniran u Bariju, radio je u novinskom uredu NOP-a. Nakon Drugog svjetskog rata bio u Istorijskom institutu SANU i na konferencijama u Londonu, a 1951. prešao u Zagreb. Bio je članom  JAZU i predsjednikom njezina Jadranskog instituta. Kao publicist djelovao je u periodici napredne omladine, Napredne stranke i Hrvatsko-srpske koalicije. Diljem Hrvatske i inozemstva osnivao je časopise i listove kraćega i duljeg vijeka, u mnogima surađivao: "Nada", "Nova nada", Svjetlo", "Narodna misao", bečka "Mladost", "Novi vijek", "Hrvatska misao", "Obzor", dubrovačka "Crvena Hrvatska", riječki "Novi list", "Pokret", splitska "Sloboda", "Savremenik", zagrebačko "Zvono", splitski "Pučka sloboda" i "Jug", zagrebački "Val" i "Jug/Zvono" itd. Godine 1914. pokrenuo je književni tjednik "Književne novosti", kao posljednji list moderne i prvi hrvatski moderni literarni tjednik, a ubrzo i nezavisni politički tjednik "Narodno jedinstvo". U Londonu je uređivao "The Southern Slav. Bulletin", u New Yorku "Jugoslavenski svijet" i "Obnovu", surađivao u "Vijencu", uređivao beogradske "Vidike". Supotpisnik je manifesta "Mlada Hrvatska". Kao  kritičar promicao H. Tainea, Sainte-Beuvea i, osobito, Georga Brandesa, smatrajući da se književnost ima podrediti narodnim ciljevima. Utilitarnim poimanjem pisca i pisanja bio je tradicionalist, a otvorenošću prema svijetu glede promjene društvene svijesti - modernist. Kao pjesnik, bio je pripovjedač, dramatičar, romansijer, historiograf, pisac eseja te studija. Potpisuje djela: "Iza Šenoe" (1906) , "Književne studije i prikazi" (1911), "Savremena Hrvatska" (1913), "Vladimir Nazor kao nacionalni pjesnik" (1923), "Hrvatska moderna" (1951) itd. Među djelima "čiste" književnosti jesu: crtice "Fragmenti" (1903), roman "Karijera" (1904), drame "Svagdašnjost" (1906) i "Tlavata" (1927), zapisi u stihovima "Via Crucis" (1918), komedija "Besposleni svijet" (1929), zbirka pjesama "Mi budale" (1938) i dr. 

Lit.: Petar Lasta, Milan Marjanović kao kritičar, u: "Hrvatska književna kritika", knj. III. (1950., 1962.); Vlatko Pavletić, "Hrvatska moderna" (1960.); Ivan Krtalić, "Milan Marjanović - kritičar moderne" (1975.); Miroslav Šicel, Milan Marjanović, u: "Hrvatska Moderna - Kritika i književna povijest", Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 71. (1975.); Vinko Brešić, "Časopisi Milana Marjanovića" (1990.); Vinko Brešić, Predgovor, u: Milan Marjanović - "Izabrana djela", Stoljeća hrvatske književnosti (1998.).

B. D. Biletić