Kastȁv (tal. Castua), grad na sjeveroistočnom rubu Istre (45°22′N; 14°21′E; 377 m nadmorske visine); 10 202 stanovnika (2021.); Primorsko-goranska županija.

Nalazi se uz lokalnu prometnicu Matuji (Matulji) – Jušići u zaleđu vrha Riječkoga zaljeva, 11 km sjeverozapadno od Rijeke, 6 km sjeveroistočno od Opatije, ali podalje od mora, u središtu Kastafšćine (Kastavštine). Blizu je glavnih komunikacija, pa je svoj napredak temeljio na kontroli komunikacija iz Kvarnera (Kvarnerskog zaljeva) prema kontinentalnom zaleđu. U XIX. st. opada poljoprivredna aktivnost njegovih stanovnika, a jačaju privredne veze s Rijekom; danas se gospodarstvo poduzetništvu i ugostiteljstvu, uz tradicionalno poljodjelstvo i vinogradarstvo.

Stanovnik je Kastȁvac, stanovnica Kastȃfka (Kastȃvka), a ktetik kastȃfski (kastȃvski).

Kastav se razvio u kasnoj antici na mjestu prapovijesne gradine (podno zapadnih zidina otkriveni su grobovi sa žarama i ranoželjeznodobni mač, a ispod istočnih zidina prostire se druga prapovijesna nekropola), kao važna točka u Julijskoalpskim zaporima, sustavu utvrda izgrađenom za obranu Italije od upada barbara. Pretpostavlja se da mu ime dolazi od lat. castrum, utvrda. U VII. st. naseljavaju ga Slaveni.

Od IX. do kraja XI. ili početka XII. st. pripadao je Hrvatskoj, a nakon toga postaje dijelom Istarske markgrofovije u sastavu Njemačke. Bio je središte Kastavske gospoštije (koja je uz Kastav obuhvaćala Veprinac (Leprinac) i Mošćenice i kojom je upravljao kapetan kao namjesnik feudalnih gospodara pa se nazivala i kapetanatom), u vlasti akvilejskoga patrijarha, gospode Devinskih (od druge polovice XIII. st.), gospode od Walseea (od 1399.) te Habsburgovaca (od 1466.). Stanovništvo je bilo je organizirano u općinu, koja je kao osnovni pravni dokument imala Zakon grada Kastva, zapisan 1400. (i potom nadopunjavan).

U XIX. st. kao snažno središte hrvatskog nacionalnog pokreta utjecao je na njegovo jačanje i širenje u Istri (prva hrvatska čitaonica - Kastavska čitalnica 1866., prvi istarski tabor 1871., Narodni dom 1886.). U tom su razdoblju postojale jake kulturne veze s krugom hrvatskih intelektualaca i profesora Hrvatske gimnazije u Pazinu. U Kastvu je od 1906. djelovala i hrvatska Učiteljska škola.

Nakon Prvog svjetskog rata pripao je Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca Rapalskim ugovorom (1920.); od 1922. bio je dio Ljubljanske oblasti, a od 1929. Savske banovine. Dobro očuvane gradske zidine i kule potječu iz srednjovjekovnog (Žudika) i renesansnoga razdoblja. Na bastionu predziđa razvio se perivoj. Kasnobarokna gradska vrata na ulaznoj su kuli izvedena 1769. Ispred njih nalaze se gradska loža iz 1571. (obnovljena 1825.) i barokna crkva sv. Sebastijana i Fabijana s klasicističkim trijemom (lopicom) iz 1855. U središtu grada, na Trgu Lokvina, nalazi se cisterna s natpisom (1666.) i kaštel, rezidencija feudalnih kapetana, preoblikovana u XIX. i početkom XX. st. za sjedište općine i Delavske škole. Na trgu je i kasnogotička crkva Sv. Trojstva, u čijem su pravokutnom svetištu očuvani fragmenti fresaka.

Citadelom na zapadnom rubu naselja dominira trobrodna crkva sv. Jelene Križarice. Ispod njezine južne lađe pruža se prolaz s povlaštenim grobnicama iz XVIII. st. Od barokne unutrašnjosti ističu se glavni oltar, Ziererove korske klupe i propovjedaonica. Odijeljen zvonik župne crkve izgrađen je 1724. Na sjevernom rubu grada nalaze se ruševine isusovačke crkve sv. Marije (Crekvina) iz XVIII. st., danas uređene kao ljetna pozornica. U gradu su očuvani nizovi kuća iz XVII. i XVIII. st., a u podgrađu Dukići kuće iz prve polovice XIX. st.

Kastav je od davnine izletište Riječana. Izletnike privlači položaj grada s pogledom na Kvarner, šuma Lužina s krškom špiljom (Šparožna jama), domaća hrana i vino (kastafska belica). Godine 1898. osnovano je Društvo za poljepšavanje Kastva. Planinarsko društvo Kastav trasiralo je ekološku stazu kroz Lužinu (obuhvaća upoznavanje rijetkih i zaštićenih biljnih vrsta i silazak u Šparožnu jamu). U mjestu se održavaju mnogobrojne manifestacije: Bela nedeja (od 1400.), svečanost mladoga vina prve nedjelje listopada, kada je i sajam; krabuljne večernje zabave (u siječnju i veljači) održavaju se svake subote, a uoči Pepelnice nastupaju Halubajski zvončari; Kastafsko kulturno leto, međunarodni festival kulture; ČAnsonfest, festival čakavske šansone; Jelenina, blagdan sv. Jelene Križarice, zaštitnice Kastva (22.V).

Grad Kastav je jedinica lokalne samouprave na zapadu kopnenog dijela Primorsko-goranske županije, a status grada ima od 1997. Prostire se na 11 km2 i broji 10 202 stanovnika (2021.), što je jednako stanovništvu grada Kastva s obzirom na to da je on jedino njezino statističko naselje, a brojna sela i zaseoci imaju status ulica. Gradsko područje je samoupravno organizirano u pet mjesnih odbora: Kastav (uz sam grad u njemu su i Brnini, Ćikovići [Novo naselje], Dukićevi skadnji, Dukići, Jurčići, Jurjenići, Klanci, Pelini, Stražnica, Škrlji i Šporova jama), Brnčići (uz njih Bani, Dolnji Turki, Gornji Turki, Jardasi, Jelovičani, Jelušići, Klesarija, Krajevac, Kudeji, Lešćevo, Martići, Pavletići, Perkovac, Principovo, Rudno, Rupnjak, Selino, Šajino, Šporeri i Žegoti), Rešetari (uz njih Brozovo, Dolčina, Draga, Frlani, Gorice, Grbujinac, Kundajevo, Miserkino, Na Brdeh, Njivi, Pilepčić, Pod Kalinicun, Poljana, Štivar, Tijanovo i Tuhtani), Rubeši (uz njih Brestovice i Ćikovići) te Spinčići (uz njih Belići, Tometići i Trinajstići).

Grb Kastva je u srcolikom trokutastom štitu na plavom polju smješten lik sv. Jelene Križarice prikazan do koljena, smeđe kose, glave okrunjene zlatnožutom krunom, oko glave prsten zlatnožute aureole, bijele haljine, ogrnuta crvenim plaštom obrubljenim zlatnožutim porubom sa zlatnožutom kvadratnom kopčom, u rukama nosi zlatnožuti križ ukoso. Zastava je pravokutna, crvene boje, sa žuto obrubljenim gradskim grbom u sredini.

Dan Grada Kastva je 6. lipnja (u sjećanje na događaj iz 1942., kada je talijanska vojska strijeljala 12 mladih antifašista uz cestu podno Kastva), a svečano se obilježava Jelenina, blagdan sv. Jelene Križarice, zaštitnice Kastva (22. svibnja).

Slike