Pazinski kaštel

Pazinski kaštel slovi za najveću i najbolje sačuvanu utvrdu u Istri. Prvi se put spominje u pisanim dokumentima 983. godine u darovnici cara Otona II. kojom kaštel poklanja porečkom biskupu. Kaštel je 996. dobio akvilejski patrijarh koji ga je nedugo zatim, 1060. godine, ponovno vratio porečkom biskupu koji ga je 1175. predao vlasniku Črnoga grada, Menhardu.

Budući se njegova kći nedugo zatim udala za pripadnika loze Goričkih, oni su kaštel držali do 1374. godine kada su ga preuzeli Habsburgovci te iza moćnih zidina upravljali cijelim područjem središnje Istre, Pazinskom grofovijom.  Snagu i moć potvrdio je u ratu 1510. godine kada ga jaka venecijanska vojska nije uspjela osvojiti. Godine 1533. kupio ga je Alessio Mosconi, a u 17. stoljeću markiz Montecuccoli iz Modene u čijem je posjedu feud bio do ukidanja feudalnih odnosa, tj. do polovice 19. stoljeća, dok utvrdu obitelj Montecuccoli zadržava do 1945. godine. Građevina je tijekom godina mijenjala vanjski izgled. Polukružna kula dodana je kaštelu nakon 1463. godine kada je prvi put u Pazinu zabilježena upotreba vatrenog oružja. S vremenom je izrastao u moćnu utvrdu koju su gradili i dorađivali različiti vlasnici tijekom cijelog srednjeg i novog vijeka. Podno njegovih zidina nalazi se grotlo Pazinske jame.  

LIT.: Istarski kašteli, urednik: Miodrag Kalčić, Istarska županija
U.