Auersperg

Auersperg, plemićka obitelj švapskog ili bavarskog podrijetla. Ime Owersperch spominje se već 1020. u Furlaniji, a 1220. u Kranjskoj (u vezi ministerijalne službe i lenskog odnosa s karantanijskim vojvodama i akvilejskim patrijarsima). Po posjedu Turjaku (Torriaco) nazivaju se i Turjaški. S vremenom su došli u posjed golemih imanja (Kočevje, Čatež, Mokrice, Samobor, Soteska i dr).

Posjedovali su i Pazinsku knežiju (1665-1701) te pokupovali druga imanja u Istri (gospoštiju Wachsenstein), zadržavši neke od njih do 1918. (npr. pavlinski cenobij uz Čepićko jezero), a neke čak do 1945. (Belaj). Obitelj je za samo sto godina stekla naslove baruna (1550), grofova (1630) i knezova (1653). U XV. i XVI. st. istaknuli su se u borbama protiv turske vojske.

Herbart VIII. (Beč, 1528 - Budački, 1575), časnik i zapovjednik. Već je 1548. dobio čin kapetana, a 1557. je postao zapovjednik Senjske kapetanije. Zemaljski je poglavar Kranjske (1566-72) i vrhovni zapovjednik Hrvatske krajine (od 1569). Za njegovu odsječenu glavu i za oslobođenje njegova sina Wolfa Engelberta (što je opjevano u narodnoj pjesmi Zidanje džamije Ferhadije) obitelj Auersperg platila je visoku otkupninu, kojom je bosanski beglerbeg Ferhad-paša Sokolović financirao izgradnju glasovite džamije Ferhadije u Banjoj Luci. Dobro je vladao hrvatskim jezikom i služio se glagoljicom.

Andreas (Žužemberg, 1557 - Karlovac, 1593), u njemačkoj tradiciji poznat kao kršćanski Ahil i strah Turaka, obrazovanje je stekao prvo u Tübingenu, zatim u Padovi i Bologni. Borio se s činom kapetana na hrvatsko-turskoj granici (1578-79) te bio zapovjednik Hrvatske krajine. Bio je karlovački general i kapetan arkebuzira. Sudjelovao je u bitki kod Siska 1593., gdje su njegovi vojnici (arkebuziri) prvi put primijenili plotonsku vatru i tako svladali vojsku Hasan-paše Predojevića.

Wolfgang Engelbert (Žužemberg, 1610 - Ljubljana, 1673), dvorski službenik i upravitelj cara Ferdinanda II., kupio je 1666. gospoštiju Kršan, koju je ostavio u nasljedstvo bratu, knezu Johannu Weickhardu.

Herbart X. (?, 1613 - Zagreb, 1669), ogulinski kapetan, zapovjednik Hrvatske i Slavonske krajine te karlovački general. Pridonio je razotkrivanju Zrinsko-frankapanske urote. Zahvaljujući financijskoj potpori Herbarta i njegove žene Ane Elizabete učinjeno je nekoliko javnih zdanja: orgulje u zagrebačkoj crkvi Sv. Katarine (1651), Lauretanska kapela u Karlovcu (1671) te crkva Sv. Anastazije u Samoboru (1675).

Johann Weickhard (Žužemberg, 1615 - Ljubljana, 1677), diplomat i savjetnik careva (Ferdinanda III. i Leopolda I). Bio je vlasnik posjeda Münsterberg (Ziębice) i Frankenstein u Šleskoj. Uspio je 1665. otkupiti Pazinsku knežiju za 550000 forinta kojoj nije dozvolio preuređenje u gospoštiju i oslobođenje od jakog kranjskog utjecaja (što je bio spreman sprovesti dotadašnji vlasnik, knez G. F. di Porzia). Uspio je, međutim, ograničiti podavanja i osloboditi žiteljstvo pretjeranih kranjskih nameta. Pod njegovom upravom poticano je ratarstvo (sadnja maslina i murva). Pokupovao je između 1668. i 1691. imanja (utvrde i posjede) u Raškoj dolini (Kožljak, Belaj, Čepić, Paz, Gradinje i dr).

Johann Ferdinand Franz (Beč, 1655 - Ziębice, 1705), sin Johanna Weickharda, prodao je 1701. Pazinsku knežiju Komori Unutrašnje Austrije koja se u tu investiciju upustila po carskom nalogu, zakočivši interese vlastite obitelji u korist one carske.

Franz Karl (?, 1660 - Beč, 1713), zapovjednik Karlovačkoga generalata. Kao čelnik Hrvatske krajine borio se protiv Turaka u Slavoniji i Ugarskoj. Istaknuo se u bitki kod Slankamena 1691. i postao zapovjednik grada Nagyvárada (današnjeg Oradee u Rumunjskoj). Imenovan je 1694. za karlovačkoga generala. Izabran je 1699. da u odnosu na turske posjede odredi i utvrdi Hrvatsku krajinu. Dobro je poznavao hrvatski.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

D. Gruber, Povijest Istre, Braća hrvatskog zmaja, Zagreb 1924; F. Šišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Zagreb 1962; Hrvatski biografski leksikon, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1983; Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 1999; Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Pula 2005.

Slučajna natuknica

Uskočki rat