Gabrijelić, Dragutin

Gabrijelić, Dragutin (Gračišće, 6. travanj 1892 - Zagreb, 19. lipnja 1973), prvi hrvatski učitelj na Bujštini. Iako nastanjeni u Gračišću, obitelj mu potječe iz mjesta Gabrijelići kod Zarečja, nedaleko Pazina.

Otac je vodio gostionicu, koju 1901. prodaje, te seli obitelj u Pazin. Tamo je Dragutin proveo djetinjstvo i mladost, te završio šest razreda osnovne škole, prvi razred gimnazije i učiteljsku pripravnicu. Školovanje nastavlja u Kastvu, gdje je 1911. godine završio Učiteljsku školu. Ovo je razdoblje borbe za hrvatske škole u Istri, pa je u vrlo složenim prilikama Gabrijelić dobio posao u Materadi na Bujštini. Tamo je osim posla učitelja obavljao i funkcije tajnika i blagajnika novoosnovane narodne posujilnice i hranilice, te se na taj način aktivno uključio u preporodne aktivnosti. Osim u Materadi, kratko je bio zaposlen u Kašteliru, te konačno 1914. godine odlazi s Bujštine u školu sv. Katarina - kotar Pazin, gdje ostaje do 1919. godine. Tada su ga talijanski karabinjeri usred školskog sata odveli u pazinski zatvor, pa ubrzo u logor pokraj Verone. Nakon toga se 1920. vraća u domovinu, zapošljava u školi Marčelji na Kastavštini, odakle je 1922. godine prebačen u Osakovo kraj Kutine. Od 1923 - 1931. godine radi u Osnovnoj školi Gornji Andrijevci, odakle je prebačen u Budijanku pokraj Slavonskog broda, gdje ostaje do 1941. godine. Razdoblje Drugog svjetskog rata proveo je u Viškovcu, kotar Đakovo, odakle je krajem 1945. prebačen na zagrebačku Knežiju. Umirovljen je 1947. godine, na mjestu učitelja u osnovnoj školi Jordanovac.

LIT.: Božo Jakovljević, Dragutin Gabrijelić, Istarska Danica, 2008., 207-208.
U.