Katedrala u Puli

Katedrala u Puli (služb. Katedrala Uznesenja Marijina), stolna crkva pulske biskupije. Jedno je od dva sjedišta pulsko-porečkog biskupa, a nalazi se u podnožju pulskog Kaštela, na južnoj strani Pulskog zaljeva.

 

Katedrala je izgrađena krajem 4. i početkom 5. stoljeća, s tim da sakralni kontinuitet postoji od ranije. Navodno se na tom mjestu nalazio Jupiterov hram antičke Pule, a moguće je i to da je bio tajnim okupljalištem kršćana za vrijeme vjerskih progona. Prva građevina koja je nikla na ovom mjestu je manja crkva širine srednjeg broda današnje crkve, a sredinom 4. stoljeća jednobrodna crkva sv. Tome, kasnije spojena u veću dvoransku crkvu. U drugoj polovici 5. stoljeća je dograđena te dobila današnji oblik trobrodne bazilike karakteristične za sjevernojadransko podneblje. Pred bazilikom se izgradila krstionica i biskupski dvor, ali su srušeni polovicom 19. stoljeća zbog seljenja biskupskog sjedišta u Rijeku. Godine 1860. je u crkvi otkriven manji sarkofag u kojem su otkrivena dva relikvijara, koji se danas nalaze u Beču, te dvanaest zlatnih statua koje su nestale. U jednoj od kutija se pretpostavlja da su bili koštani ostaci sv. Tome. Katedrala je od početka bila bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih nije ostalo gotovo ništa. Prvi biskup je bio Antonius, vjerojatno od 510. - 547. godine. Crkva je doživjela i neke promjene, poput probijanja ulaza na južnom zidu za vrijeme biskupa Handegisa (857.-862.), a koji je kasnije zazidan. Godine 1242. za vrijeme mletačkog napada crkva je djelomično porušena i zapaljena, a tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotička nota. Klasicističko pročelje je dobila 1712. u vrijeme biskupa Bottarija, kada započinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine. Samostojeći zvonik završen je 1707. godine, a građen je većim dijelom od kamenih blokova uzetih iz Arene. Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se 5 sarkofaga koji već stoljećima čuvaju kosti svetaca što su obilježili doba u kojem su živjeli: sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i bl. Salomona - bivšega ugarskog kralja. Sjeverna strana katedrale gleda na Pulski zaljev, ispred koje se do polovice 19. stoljeća nalazilo groblje. Ostaci pokopanih preneseni su na tada novo pulsko groblje Monte Giro, a na mjestu starog groblja se danas nalazi park posvećen Jurju Dobrili. 

LIT.: Marija Obad Vučina, Katedrala Uznesenja Marijina u Puli, Istarska Danica, 2009., 109-115.
U.