Belušić, Josip

Belušić, Josip (Bellussich Giuseppe), fizičar, matematičar, izumitelj velocimetra (Županći kod Labina, 12. III. 1847. - ?). Školovao se u PazinuKopru, a nakon studija u Beču, 1875. godine zaposlio se na Carskoj i učiteljskoj školi u Kopru, kao profesor fizike i matematike. Održavao je nastavu na njemačkom, talijanskom i ilirskom jeziku. Bio je direktor Pomorske škole Castelnuovu blizu Trsta, te je primio titulu docenta iste Akademije.

 

Josip Belušić izumio je uređaj koji mjeri brzinu. Svom mjeraču brzine dao je ime Velocimetar. Prvo službeno predstavljanje izuma građanima i novinarima izvedeno je 1887. godine. Novinari su bili oduševljeni shvativši da je uređaj precizno očitao vrijeme polaska iz Trsta, te koliko puta i koliko dugo se kočija zaustavljala i koliko je vremena kočija ostala bez putnika. Posljedica predstavljanja bila je promjena naziva mjeraču brzine. Naziv Velocimetar zamijenjen je nazivom "controlare automatico per vettura da nolo", uređaj za nadzor vozila u najmu. Pod tim je nazivom Belušić i prijavio svoj patent 1888. godine Državnom uredu za patente u Beču, jer je uređaj osim mjerenja brzine imao i druge mogućnosti. Njegov je uređaj radio na električnu struju, mjerio je brzinu vozila, vremensko trajanje vožnje i stajanje vozila, broj prevezenih osoba te vrijeme ulaska i silaska putnika. Prikazivao je i je li u vozilu bio samo vozač i jedna osoba ili je bilo više putnika te sat, minutu i sekundu kad je prvi putnik ušao i točno vrijeme kad je posljednji putnik izašao iz vozila. Velocimetar je bio dvonamjenski osim što je mjerio brzinu, bio je i  tahograf i taksimetar. Radi se zapravo o osnovnim klasičnim mjernim nadzornim uređajima koji se koriste u kamionima, autobusima ili taksi vozilima. U Državnom arhivu u Beču danas se čuva original patenta. Preslike originalnog patenta nalaze se i na mrežnim stranicama Patentnog ureda SAD-a. Sudjelovao je na Svjetskoj izložbi u Parizu, te je njegov izum u užem krugu pobijedio. Francuska akademija izumitelja ga je pohvalila i nagradila diplomom i zlatnom medaljom, ujedno ga proglasivši i počasnim članom. U lipnju 1890., nakon natječaja i pokusa, Belušićev je velocimetar proglašen službeno najboljim od strane gradskih pariških vlasti, a godinu dana kasnije prvih je sto uređaja bilo ugrađeno u pariške kočije. Danas nije poznato kako je Belušićev izum završio. Vjerojatno je sam izumitelj trebao uložiti veća novčana sredstva da bi izum usavršio i predao na tržište.

 

LIT.:Novi izum, Naša sloga, br. 9., Trst, 28. II. 1889.; Dijana Muškardin, Josip Belušić i velocimetar, Cesarsko kraljevo možko učiteljišče v Kopru 1875.-1909.: slovenski oddelek, Pokrajinski arhiv, Kopar 2010., str.129.-137.

R. Radin

 

*rad je nastao u sklopu natječaja "Srednjoškolci kreiraju Istrapediju - 200. godišnjica od rođenja Jurja Dobrile i 100. godišnjica skladanja himne Krasna zemljo"