Naša sloga

Naša sloga, prve novine u Istri na hrvatskom jeziku; počele su izlaziti u Trstu 1.VI.1870. kao dvotjednik na četiri stranice maloga formata. Najzaslužniji za njezino pokretanje bio je Juraj Dobrila. Prvi je urednik bio Antun Karabaić, svećenik krčke biskupije koji je tada bio na službi u Trstu, a pomagao mu je Mate Bastian. Podnaslov Poučni, gospodarski i politički list objašnjava programsku orijentaciju novina, a moto ispod podnaslova Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari važnost složnoga slavenskog, tj. hrvatsko-slovenskoga nastupa u Istri. Do 1899. izlazila je u Trstu, gdje se tiskala u tiskarama Lloyd Adriatico, Figli di C. Amati, Haulla i Dolenc. U tom razdoblju nakon Karabaića odgovornim su urednicima bili: Andrija Novak, Lovro Testen, Karlo Kiršjak i Matko Mandić. Od 1880. tiskana je na velikom formatu, do 1884. izlazila je kao dvotjednik, a 1884.–1900. kao tjednik. U skladu s nacionalnopreporodnom zadaćom, najveću pozornost posvećivala je hrvatskim školama, izborima za općinska vijeća i izborima za Istarski sabor. Njezin izdavački prvijenac pojavio se 1880. pod naslovom Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih. To je zbirka s više od 300 pjesama koje su kao podlistak na stranicama lista objavljivane od 1.I.1879. do 1.VI.1880. Tijekom prvih dviju godina izlaženja list se tiskao u 500 primjeraka, a 1879. samo u Istri broj pretplatnika narastao je na 1.033 i bilo je malo istarskih sela u koja nije stizao. Osim po kućama čitala se i zajednički pod ladonjom ili bi jedan primjerak išao od kuće do kuće kako bi se uštedjelo na pretplati. Na početku svake nove godine izlaženja uredništvo je obavilo svojevrsnu inventuru, u kojoj su isticani uspjesi, ali se i upozoravalo na propuste. Stalni pozivi pretplatnicima da podmire obveze i tako omoguće nastavak izlaženja novina svjedoče o velikim financijskim teškoćama. U srpnju 1899. počela je izlaziti u Puli. U pulskome su razdoblju urednici bili: M. Mandić, Stiepo Gljivić, Josip Hain i Jerko Mahulja. Tiskana je najprije u tiskari A. Gabršček, potom u tiskari J. Komparić i dr. te na kraju u tiskari M. Laginja i dr. Godine 1900.–02. izlazila je dva puta tjedno, a od 1902. ponovno je postala tjednikom. U doba zasjedanja Istarskoga sabora u Puli (1902.–03.) te pred izbore za Carevinsko vijeće 1907. izlazila je triput tjedno. Na početku I. svjetskog rata izlazila je na samo dva stupca, jer zbog mobilizacije tiskarskih radnika list nije imao tko tehnički prirediti i urediti, a zbog pojačane cenzure sve su češće bile i bjeline. Naša sloga prestala je izlaziti 25.V.1915. Tjedan dana prije tiskanja posljednjega broja umro je M. Mandić, njezin najpoznatiji urednik, pa je u tom broju objavljeno i izvješće o njegovu pogrebu u Trstu. Nedostatak kvalitetnih suradnika utjecao je na kakvoću novina: neki su brojevi bili opterećeni dugim, iscrpnim izvješćima o zasjedanju Carevinskoga vijeća ili Istarskoga sabora, podlistak se znao protegnuti i na dvadeset brojeva, a reklame zauzimati četvrtinu prostora. Sadržajno su bile zastupljene političko-nacionalne teme, školstvo, prilozi o radu Družbe sv. Ćirila i Metoda i pojedinih bratovština, praktični savjeti za poljoprivrednike i zanatlije, zanimljivosti iz svijeta, novosti iz slavenskog svijeta te književni prilozi. Jednostavnošću i neposrednošću u analizi istarske svakodnevice ističu se dijalozi Jurine i Franine, Luce i Mare. Polazište u radu Naše sloge bila je Dobrilina vjera u prosvjetu kao sredstvo ostvarenja nacionalne slobode, što joj je i ostalo temeljnom odrednicom. Svoj je rad zasnivala na katoličkim načelima, zagovarajući suradnju s liberalnom strujom te ističući zauzimanje za opće (nacionalno) dobro dovoljno širokom osnovicom za okupljanje i slogu svih istarskih Hrvata bez obzira na idejne razlike. Mlađe istarsko svećenstvo okupljeno oko Antona Mahniča i Pučkoga prijatelja pomirljivotolerantnu politiku Naše sloge držalo je mlakošću i nedosljednošću, a nastojanje lista da se uzdigne iznad prijepora katoličke i liberalne struje u Istri ocjenjivali su »politikom noja«, tj. izbjegavanjem suočavanja s postojanjem dvaju »nepomirljivih« tabora – katoličkog i liberalnog. Naša sloga bila je veoma bliska Strossmayerovu konceptu slavenske uzajamnosti, što se očituje u posebnoj pozornosti i simpatijama za događaje u slavenskom svijetu.

http://www.skpu.hr/nasasloga/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

V. Ujčić, Naša sloga (1870–1915) u istarskom narodnom preporodu, Pula 1962.; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, I–II, Pazin 1967, 1973.

Slučajna natuknica

Annales