Plinije Stariji

Plinije Stariji, (lat. Gaius Plinius Secundus), vojni činovnik i književnik (Como, 23. po Kr. - Stabiae, 24.VIII.79). Neumorni istraživač, koristio je slobodno vrijeme za prikupljanje najrazličitijih stručnih znanja i svakojakih podataka (povijesnih, zemljopisnih, prirodoslovnih, antropoloških i dr). Služeći kao rimski vojni činovnik te kao zapovjednik konjaništva i brodovlja upoznao je veći dio Europe i Sredozemlja.

Najopsežnije mu je djelo, za razliku od ostalih i sačuvano, Prirodopis u 37 knjiga (Naturalis historiae l. XXXVII). U njemu je Plinije pohranio preko 20.000 podataka citirajući 473 autora (pretežito rimskih i grčkih).

O istarskoj pokrajini govori na više mjesta, kao na primjer u 3. knjizi, gdje navodi zemljopisne granice Italije, odnosno Rimskoga Carstva, i Europe, zatim u 8. kada opisujući životinjski svijet spominje istarsku vunu; istarsko ulje hvali u 15. knjizi, a javor u 16.; u 32. knjizi bilježi o lijekovima životinjskoga podrijetla, a među njima svrstava istarske kamenice (oštrige), dok o jantaru je riječ u 37. knjizi.

 

LIT.: M. Križman, Antička svjedočanstva u Istri, Zavičajna naklada Žakan Juri, Pula 1997.

U.