Červar, Gjuro (Đuro)

Červar, Gjuro (Đuro), odvjetnik i političar (Červari kraj Sv. Lovreča Pazenatičkoga, 21.XI.1876 - Opatija, 8.V.1954). Školovao se i u Zagrebu studirao pravo potporom svojega ujaka biskupa J. Dobrile, ali je zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave 1895. isključen sa Sveučilišta i osuđen na zatvorsku kaznu. Studij je nastavio u Beču te 1900. diplomirao. 

 

Živio je i radio u Opatiji, gdje se bavio odvjetništvom i politički djelovao, te je već 1902. postao tajnikom Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri, a 1909. izabran je za zastupnika u Istarskom saboru za općinu Volosko i Podgrad. Dužnost je obnašao do 1911., kada je dao ostavku, a iste je godine bio potpisnikom nagodbe talijanskih, hrvatskih i slovenskih političara, kojom je, među ostalim, bio zajamčen razvoj hrvatskih škola u Istri. Na izborima 1914. optuživali su ga za suradnju s njemačkim i talijanskim političarima, ali za I. svjetskog rata austrijske su ga vlasti, zajedno s bratom Š. Červarom, konfinirale najprije u Ljubljanu, a potom kraj Graza. Po završetku rata vratio se u Opatiju, ali su ga talijanske vlasti ubrzo zatvorile i potom protjerale u Kraljevinu SHS. Nakon neuspjeloga sudjelovanja na izborima za Narodnu skupštinu 1923., radio je do 1941. kao odvjetnik u Sušaku, a 1941-43. talijanske vlasti su ga zatočile u Iserniji (Italija). Nakon 1945. nije sudjelovao u društvenom i političkom životu. O istarskim temama pisao je u Riečkom novom listu (1912) i Jugoslavenskoj njivi (1919).

LIT.: Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri, Zbornik, Zagreb 1969; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II, Pazin 1973.
R., Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005.