Ponornice i ponori

Ponornice i ponori, hidrogeološke pojave u kršu. Ponornica je stalni ili povremeni površinski vodeni tok koji se ne ulijeva u drugi veći vodotok, jezero ili more već najednom nestaje ili ponire s površine kroz okrugli ili pukotinski otvor u sredini ili na rubu polja u kršu. Ponori (gutala, ždrila, provalije) vertikalni su ili horizontalni otvori različitih veličina ili širina kroz koje nestaje voda s površine tla. Oni odvode površinsku vodu u dubinu ili unutrašnjost okršenih vapnenačkih, odn. karbonatnih naslaga.

Promjer ponora može biti manji od metra, ali i veći od nekoliko desetaka metara, ovisno o kompaktnosti stijene u kojoj je oblikovan u dugom geol. razdoblju. Voda ponornica nestaje ili otječe kroz okršeno podzemlje po zakonu sile teže kroz jače ili slabije proširene pukotine, odn. kanale ili šupljine, spuštajući se do vodonepropusne ili slabije propusne podloge. Od toga mjesta nastavlja po nagibu podloge do razine mora ili pak izlazi na hipsometrijski nižem dijelu terena kao izvor. Pod hidrostatskim tlakom diže se prema površini u obliku pukotinskih krških izvora ili vrulja ako je izlaz ispod današnje razine mora. Najpoznatije su ponornice u Istri Pazinčica s Pazinskim ponorom, koji je kanjonski usječen ispod najstarijih zgrada grada Pazina, te vodotok Čipri podalje od Pazina, s ponorom Čiže. Ostali su ponori na rubu ćićarijske navlačne vapnenačke ploče od Momjana do Oprtlja i Zrenja (Bazuje, Malinska, Pregon, Mlaka i dr.) te u sjev. dijelu Ćićarije između Račje Vasi i Trstenika kraj Rašpora (Rašporski ponor). Na ist. rubu Ćićarije kraj Klane nalazi se Klanski ponor. Prema istraživanju tal. speleologa provedenom u međuratnom razdoblju bili su to najdublji tada poznati speleološki objekti na svijetu.

S. Božičević