Apolonije Rođanin

Apolonije Rođanin (grč. ’Aπολλώνιος ὁ ‛Ρόδιος), filolog, pjesnik helenističkoga razdoblja (Aleksandrija, oko 295. pr. Kr. – ?, 215. pr. Kr.). Glavno mu je djelo, i jedino očuvano, ’Aργοναυτικά (Zgode o Argonautima), ep u četirima pjevanjima (5835 heksametara). Sadržajem je epa predtrojanski grč. mit o doživljajima Argonautā, skupine grč. junaka koji u pratnji tesalskoga kraljevića Jazona na lađi Argo plove iz Tesalije u Kolhidu podno Kavkaza po Zlatno runo.

U opisu njihova povratka, nakon što su uz pomoć čarobnice Medeje oteli runo, Apolonije slijedi inačicu mitske priče prema kojoj su Argonauti zaplovili (zajedno s Medejom) uzvodno Dunavom i njegovim se tobožnjim jadranskim odvojkom spustili u Kronovo more (sjev. Jadran) kraj Cresa. Ondje ih je stigla kolhidska potjera pod vodstvom Medejina brata Apsirta, koji pogine od Jazonove ruke na jednom od tamošnjih otoka, po njemu nazvanih Apsirtidima; Argonauti pak nastave put ploveći rijekom Padom u Ligursko pa Tirensko more te oko zap. tal. obale dospiju u Grčku. Ta inačica priče o Argonautima Istru smješta u pretpov. sklop mitske geografije sjev. Jadrana, s Kronovim morem, s jadranskim ušćem Dunava i s Jantarskim otocima, dakle u svijet najstarijih poznatih predodžaba o istar. prostornom okolišu. Utkan pak u sadržaj jedne od najrazglašenijih priča iz klas. starine, taj je prostor ujedno uveden u grč., lat. i neke moderne književnosti koje se tom pričom bave.

 

LIT.: R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina, u: Illyricum mythologicum, Zagreb 1995.

M. Križman, Istarska enciklopedija