Naseljenost u rimsko doba nije izričito potvrđena. Potkraj IV. st. ponovno je utvrđen, a novo naselje imalo je oblik kaštela čije su zidine bile izgrađene na prapovijesnim temeljima, ali ojačane kulama četverokutna oblika. U sredini naselja bila je istaknuta kula četvrtasta tlorisa. Kaštel je istraživao Boris Baćić 1951.–52. Lokalno stanovnišvo ruševinu naziva Gradina ili Stari Gočan. Unutar grada prostor je bio organiziran u blokovima malih kuća sa stubištem, podređenim nepravilnom rasporedu uličica. Ispod zidina kaštela istražene su dvije sakralne građevine: jednobrodna predromanička crkvica s izduženim brodom, izbočenom plitkom polukružnom apsidom i dubokim svetištem (u njoj je pronađen ulomak grede s nasuprotno postavljenim užljebljenim šesticama), i romanička kapela s izbočenom polukružnom apsidom. Brojnost pronađenih predmeta svjedoči o bujnom višestoljetnom životu, a osobito je važna ranosrednjovj. keramika, koja se proizvodila u velikim količinama. Naselje je napušteno u razdoblju XII.–XIV. st., vjerojatno u ratu 1329. ili u prvim srednjovjekovnim kužnim epidemijama. Nalazi pokazuju slavensko obilježje srednjovjekovnog naselja i dokazuju postojanje Slavena u južnoj Istri prije XI. st.