Marka (srednjovj. lat. marcha: granično područje, krajina, od germ. mark), vojnoadministrativna jedinica u srednjem vijeku.

Prve su nastale u Franačkoj za Karla Velikoga, kada su rubne pokrajine radi učinkovitije obrane organizirane na vojnom načelu (Bretonska, Španjolska, Avarska, Venetska, Furlanska, Normanska marka i druge). Na čelu joj je bio markgrof, a često je obuhvaćala više grofovija. Istra je bila dijelom Furlanske marke, a sama je postala markom (Istarska markgrofovija) u drugoj polovici XI. st. izdvajanjem iz sastava Koruškoga vojvodstva. Formalno je prestala biti markom nakon što se 1445. naslova njezina markgrofa odrekao akvilejski patrijarh, izgubivši sve posjede u Istri (1420.), koja će od tada biti podijeljena na mletački i habsburški dio. Nakon što je Istra u XIX. st. opet postala jednom političkom cjelinom, nosila je 1849.–1918. naslov markgrofovije, a austrijski car automatizmom naslov istarskoga markgrofa.

U srednjem vijeku marka je bio i naziv za uteznu i novčanu jedinicu, načelne vrijednosti pola libre (oko 280 g; postojale su zlatna i srebrna marka), koja se razlikovala od kraja do kraja. Tako je postojala i istarska marka, koja je iznosila osam malih libri (XIV. st.).