Corniani, Bernardin (Corneani, Bernardino), puljski biskup (Venecija, 1630. - Fažana, 28.I.1689.).

Postavši svećenik u Padovi je stekao doktorat iz obaju prava i bio imenovan sveučilišnim lektorom prava i kanonikom, a 1664. biskupom Pule. Ubrzo se razbolio od malarije, a potkraj života preselio se u fažansku rezidenciju, gdje je i umro 1689.

U trima opširnim relacijama, pohranjenima u Tajnome vatikanskom arhivu, opisuje stanje u biskupiji koju je prepolovila austrijsko-mletačka državna granica. U prvoj relaciji (1668.) opisuje Pulu kao sjedište biskupije, kaptole i župe mleačkoga dijela, a zatim gradiće, kaptole i župe te grad Rijeku u austrijskom dijelu biskupije, žaleći što mu one vlasti osporavaju vršenje jurisdikcije kao stranom podaniku. Ističe da je u Puli uspio otvoriti sjemenište, ali da sinodu nije mogao održati zbog napetih državnih graničnih odnosa.

U drugoj relaciji (1673.) navodi da u biskupiji živi oko 55 000 katolika i u Peroju oko 140 pravoslavaca te da su mu austrijske vlasti zabranile kanonski pohod i obavljanje jurisdikcije u svojem dijelu biskupije. U trećoj relaciji (1683.) izvješćuje da su austrijske vlasti ukazom ukinule crkveni sud i bilo koji priziv podanika na biskupa ordinarija koji stoluje u drugoj državi, da su i crkveni sporovi prešli u nadležnost laičkih sudaca te da će biskup smjeti vizitirati župe samo kad mu car osobno dopusti.