Apollonio, Edo, izbjeglički aktivist (Piran, 8.XI.1930. - Gorica, 17.I.2005.).

Godine 1944. s obitelji napušta rodni grad, sele se najprije u Clusone kraj Bergama, pa u San Daniele del Friuli, Monfalcone, Genovu... U Brindisiju je završio srednju školu, upisao je ekonomiju u Milanu, ali napušta studij i nakon kratkog zaposlenja u banci počinje raditi kao zastupnik jedne modne kuće te je cijeli radni vijek, do umirovljenja 1997., proveo kao trgovački putnik širom sjeverne Italije.

Od početka 1960-ih je društvenopolitički aktivan, prvenstveno brinući o izbjeglicama (ezulima) iz rodne Istre. Djelovanje u ANVGD-u (Associazione nazionale Venezia Giulia e Dalmazia), udruzi koja okuplja ezule iz Istre, Rijeke i Dalmacije, počinje u Milanu i njegovoj okolici (od polovice 1960-ih živio je s obitelji u mjestu Cologno Monzese), a polovicom 1970-ih seli se u Goricu. Tu je više od 20 godina bio predsjednikom te počasnim predsjednikom provincijskog ANVGD-a, a bio je i u izvršnim tijelima središnjice te udruge. Politički desničar, bio je član neofašističkog MSI-ja (Movimento sociale italiano), kasnije dugogodišnji potpredsjednik goričkog ogranka i općinski vijećnik Lege Nazionale. Gorički vijećnik bio je, 1998.-2002., i s Berlusconijevom strankom Forza Italia.