Harzarich, Arnaldo, vatrogasni dočasnik (Pula, 3.V.1903. – Merano, 22.IV.1973.).

Otac mu je bio iz Trevisa, majka s Krka.

Kao pripadnik pulske (vojne) vatrogasne postrojbe (s dočasničkim činom maresciallo di terza classe) i iskusan speleolog dobio je polovicom listopada 1943. naređenje da predvodi pregled pojedinih jama (fojbi) u Istri za koje se pretpostavljalo (ili znalo) da su u njih bačeni ljudi – od pripadnika fašističke policije i partije do „običnih“ civila – tijekom kratkotrajnog partizanskog oslobođenja Istre, koje je uslijedilo po kapitulaciji Italije početkom rujna iste godine, te iz njih izvadi tijela žrtava. Harzarich i njegovi vatrogasci, ponegdje uz pomoć rudara (npr. u jami kod Vineža) i dragovoljaca, spuštali su se u jame, duboke i preko stotinu metara, i izvlačili tijela, o čemu je sačinio detaljna izvješća. Ukupno su do početka veljače 1944. izvadili 250 tijela iz više jama širom Istre, od kojih je 204 bilo identificirano.

Za pokazanu hrabrost (kako je svjedočio, partizani su ga pokušavali prijetnjama, pa čak i pucnjavom odvratiti od zadaće), samoprijegor i umješnost odlikovan je talijanskom Zlatnom medaljom za civilne zasluge. S druge strane, Titovi partizani su ga držali „narodnim neprijateljem“ i suradnikom fašističkih okupatora, a navodno su bili raspisali i nagradu za njegovo hvatanje.

Potkraj rata, u travnju 1945. premješten je iz Pule u Izolu, potom u Trst. U Pulu se kratko vratio u lipnju 1945. da pred predstavnicima Savezničkih sila svjedoči o žrtvama u fojbama.“