Bosich, Erminia (Bossi, Erma), slikarica (Pula, 9.VI.1875. – Cesano Boscone, kraj Milana, 14.IV.1952.).

Najstarija kći od devetero djece Raimonda Bosicha iz Trsta i Lucije, rođ. Ciak iz Novigrada.

Otac je radio kao opslužitelj parnih kotlova na brodovima austrougarske ratne mornarice. Sestra Ersilia bila je operna pjevačica, sopranistica.

Od 1888. do 1893. Erminia pohađa žensku gimnaziju u Trstu (Civico Liceo Femminile). Već 1889. u tršćanskom tisku spominju se njezini radovi sa školskih izložbi koji su pohvaljeni, kao i 1890. te 1892. Postala je članicom Tršćanske udruge umjetnika (Circolo Artistico Triestino) 1897. jer se željela baviti slikarstvom. Tada njezina djela postaju dostupna široj javnosti. Ime Erma Bossi počinje koristiti oko 1900.

Tršćanski umjetnik Carlo Wostry slika njezin portret, uz posvetu, 1902. Tu je sliku čuvala čitav život. List Il Piccolo 1904. hvali Ermine radove pastelima (Danzatrice Spagnola i Il giogo), a ona sredinom iste godine kreće put Njemačke, u München. U sklopu Ženske akademije društva umjetnika prima poduke od Antona Ažbèa, Heinricha Knirra (budućeg službenog Hitlerovog slikara) i Friedricha Fehra.

Pohađa i školu Phalanx Vasilija Kandinskog, gdje upoznaje njegovu družicu Gabriele Münter. Kandinski i Münter 1908. sele se u Murnau am Staffelsee, gdje im se pridružuje ruski slikarski par Aleksej Javljenski (Alexej von Jawlensky) i Marijana Vjerevkina (Marianne von Werefkin). Zgradu u kojoj zajednički žive stoga nazovu Ruska kuća (Russenhaus). Ona uskoro postaje stjecište umjetnika, a često ju posjećuje i Erma.

Siječnja 1909. Kandinski s grupom umjetnika osniva Neue Künstlervereingung München (NKVM). Erma se priključuje grupi te na njezinoj prvoj izložbi u galeriji Thannhauser sudjeluje sa šest ekspresionističkih radova: Bildnis; Zwei Frauen; Zirkus (1909.); Café Blanche, Paris; Moulin Rouge, Paris i Auf dem Balkon. Iz tog razdoblja je i rad Interieur mit lampe (1909.).

Na drugoj izložbi NKVM-a 1910. ponovo nastupa sa šest ostvarenja: Trio, Mondnacht (1910.), Abendstimmung, Garten, Stilleben (1910.) te Tristan und Isolden. U tom razdoblju nastaju Interieur mit drei Figuren im Café (1909.-10.) te Drei Frauen (1910.). Iste godine (1910. - siječanj 1911.) učestvuje i na moskovskoj izložbi udruge umjetnika Karo – Bube pod vodstvom Mihaila Fjodoroviča Larionova s radovima Café Blanche i Moulin Rouge. U to doba Erma izrađuje sliku Marijane Vjerevkine te se seli iz Münchena u Pariz. Ondje se vezuje za talijanskog tenora Carla Barreru te pridodaje njegovo prezime svojemu. Naime, na izložbi NKVM-a 1911. prisutna je s četirima djelima, od kojih je Unter den Palmen potpisan s Barrera-Bossi, a tu su i Tänzerinnen, Badende te An der Seine. Iste godine ima radove i na izložbi novoosnovanog minhenskog pokreta Der Blaue Reiter.

Ermino pariško razdoblje nije pouzdano dokumentirano. Prema nekim izvorima radila je u ateljeu Paula Sérusiera te izlagala 1915. u Salon dʼ Automne. Godine 1919. nastaje slika Portrait eines Mädchens (Erma Bossis Schwester Nella). Od 1920. ima talijansku putovnicu, a od 1921. stalno prebiva u Milanu. Nakon rastanka od Barrere radove potpisuje samo kao Bossi. Svibnja 1925. izlaže svoja djela u sali redakcije revije Lidel, a već 1926. te 1929 na Izložbi talijanskog novečenta (Mostra del Novecento Italiano).

U jesen 1927. u Trstu sudjeluje na prvoj izložbi Umjetničkog sindikata (Sindicato delle Belle Arti) te Tršćanske udruge umjetnika. Sljedeće godine je na drugoj izložbi sad Fašističkog umjetničkog sindikata, a izlagat će i 1929. te 1932. Tada napušta avangardu i novu secesiju i prihvaća povratak redu. Iako već afirmirana umjetnica, Erma 1930. pohađa Umjetničku školu koju su osnovali u Milanu kipar Tino (Timo) Bartolotti i Achille Funi. Iste godine izlaže na XVII. Venecijanskom bijenalu rad Natura morta.

Godine 1933. ima samostalne izložbe u milanskim galerijama Tre Arti te Il Milione, a predstavila se i na prvoj državnoj sindikalnoj izložbi u Firenci. Par godina kasnije, 1935., pozvana je na izložbu u čast 40. godišnjice Venecijanskog bijenala. Ondje izlaže mrtvu prirodu koju naziva I funghi. U tom vrlo plodnom razdoblju nastaje rad Giovane in costume spagnolo (1930.-35.). Ponovo, 1938., Erma ima samostalnu izložbu u milanskoj galeriji Gianferrari gdje prevladavaju platna, akvareli i gvaševi pejzaža. Iz tog vremena potječe akvarel Ponte sul Naviglio.

Tada se Barrera iz gruzijskog Tbilisija, gdje prebiva, vraća u Italiju teško bolestan kako bi posljednje dane proveo uz Ermu. Sljedeće godine ona sudjeluje na prvoj izložbi Nagrade Bergamo (Premio Bergamo). Od 1929. do 1939. javlja se na izložbama regionalnog Fašističkog umjetničkog sindikata Lombardije, a u razdoblju 1931.-41. više puta i na provincijskim izložbama. Na vrhuncu karijere Erma nestaje te se ponovo javlja nakon gotovo jednog desetljeća, 1949.; samostalnom izložbom u milanskoj galeriji Gussoni – Barbaroux. Živi veoma skromno u malom kućnom ateljeu s nećakom i bijelim psićem. Radi za tvrtku iz mjesta Sesto San Giovanni. Nakon nekoliko godina preminut će u obližnjem mjestu Cesano Boscone od bubrežne infekcije kao štićenica doma Sacra Famiglia.

Godine 2013. posvećena joj je izložba u muzeju dvorca Murnau (Schloßmuseum Murnau).

Slike