Adamović, Karl (Edler von), časnik austrougarske ratne mornarice (Domažlice kraj Plzeňa [Češka], 23.I.1844. – Portorož, 4.VIII.1925.).

Potječe iz hrvatske plemićke obitelji koja je imala posjede po velikom dijelu Slavonije i bila važan čimbenik političkog, gospodarskog i kulturnog života tog dijela Hrvatske. Sin je Egidiusa Adamovića, državnog službenika iz Domažlica, i Theresije rođ. Knötgen. Stariji je brat brigadnog generala (Generalmajor) Egidiusa (Ägidius) Adamovića (1.V.1861. – 1.VI.1930.). Njegova kći Maria Adamović de Csepin (Čepinski) bila je udana za grofa Herwarda von Auersperga.

Vojnu karijeru započeo je 27.V.1861., kada je unovačen u ratnu mornaricu kao običan mornar na škuni Saida, a na torpiljarku Huszár premješten je 1.VI. Nakon toga upisao je pomorsku časničku školu koja se provodila na brodovima. U čin mornaričkog kadeta I. klase promaknut je 22.VI. te je 1864. sudjelovao u Njemačko-danskom ratu. Po završetku višegodišnjeg školovanja promaknut je u čin poručnika korvete. Sudjelovao je u pomorskoj bitci kod Visa (20.VII.1866.) te je 1869. raspoređen na parobrod Triest, a 15.II.1871. premješten u flotni sastav Ratne luke u Puli. Na parobrod Gargnano premješten je 5.III., a od 21.V. službovao je na parobrodu Alnoch. U čin poručnika fregate promaknut je 1.V.1874., a 1.IV.1875. imenovan za trećeg časnika carske jahte Miramar.

Za uspješno obnašanje dužnosti car ga je pohvalio 20.V., a 3.IV.1876. odlikovan je talijanskim viteštvom Reda svetih Mauricija i Lazara. U Mornarički korpus u Puli premješten je 12.IV., a na tečaj za uporabu torpeda upućen je 12.I.1878., također u Puli. Po završetku tečaja premješten je na školski torpedni brod Seehund 12.X. Na korvetu Saida premješten je 1.X.1879., a 20.VIII.1880. u Torpedni odsjek Topničkog odjela u Zapovjedništvu ratne luke u Puli. Za nastavnika-instruktora u Mornaričkoj akademiji u Rijeci imenovan je 1.V.1881. U čin poručnika bojnog broda promaknut je 3.I.1882., a 1.VII.1884. imenovan za zapovjednika parobroda Miramar.

Za uspjehe postignute u karijeri odlikovan je Križem za vojne zasluge 1.VIII. U čin kapetana korvete promaknut je 1.V.1888., a tijekom 1890. službovao je na fregati Novara te tijekom 1891. na topovnjači Albatros. U čin kapetana fregate promaknut je 1.V., a za načelnika I. odjela u Upravi za mornaricu u Ministarstvu rata u Beču imenovan je 1.VI.1892. Titulu austrijskog plemića stekao je 6.V.1893. za više od 30 godina uspješne vojne službe i sudjelovanje u dvama ratovima. U čin kapetana bojnog broda promaknut je 1.XI.1894., a za zapovjednika Laudona, zapovjednog broda novoustrojene školske flotile imenovan je 1.IX.1895. Tijekom 1896. obnašao je dužnost zapovjednika divizijuna topničkih školskih brodova. Plaćeni dopust mu je odobren 23.IV.1898. Za ukupan doprinos u službi tijekom mira i rata odlikovan je 8.XII. Redom željezne krune III. klase. Na osobni zahtjev umirovljen je 1.II.1899. U počasni čin kontraadmirala (Kontreadmiral) promaknut je 1.XII.1907.

Nakon umirovljenja živio je u Portorožu, gdje je nakon duge i teške bolesti i umro. Pokopan je u obiteljsku grobnicu u Piranu.