Jarc, Frančišek (France, Frence Josov), pravnik, sudac, novinar, urednik (Doberdob [Doberdò del Lago], talijanski Kras, 5.III.1891. – Kopar, 27.I.1978.).

Roditelji su mu bili Ivan, trgovac, i Uršula, rođ. Gergolet. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Gorici. Potom je 1911. upisao pravo na sveučilištu u gradu Karlovy Vary (Češka).

Studij mu je prekinuo Prvi svjetski rat, unovačen je u austro-ugarsku vojsku te je po završetku časničke škole upućen, početkom 1915., na bojišnicu u Karpatima, gdje se vrlo brzo predao Rusima. Kao zarobljenik prošao je kroz više ruskih logora, a poslije Oktobarske revolucije pridružio se jugoslavenskim dragovoljcima (Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca), koji su se borili i protiv Crvene armije.

Po povratku u domovinu nastavio je studij prava u Karlovym Varyma, gdje je diplomirao 15.VI.1922. Potom odlazi u Goricu, gdje je pripravnik kod odvjetnika Vladimira Orela, pa kod Frana Gabrščeka. Ujedno počinje djelovati i kao gorički dopisnik tršćanskog lista Edinost, a 1925. odlazi kao njegov dopisnik u Rim. Nakon što su fašističke vlasti ujesen 1928. ukinule društvo Edinost i zabranile izlaženje lista, iselio se u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Jugoslavija) te je radio kao odvjetnik u Škofjoj Loki, Kranju i Ribnici. Također je 1928.-29. bio urednik u Primorskom glasu, glasilu emigranata iz Primorske koje je izlazilo u Ljubljani.

Njemačke su ga okupacijske vlasti 1944. uhitile i zatvorile u Ljubljani, pa deportirale u koncentracijski logor Auschwitz (Oświęcim).

Nakon Drugog svjetskog rata djelovao je u Kranju u republičkoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača, koja je prestala s radom u proljeće 1948. Potom je bio okružni sudac u Grgaru kod Nove Gorice te u Kopru i Piranu. Umirovljen je 1953. i živio je s obitelji u Portorožu.

U mirovini je surađivao u tršćanskom dvotjedniku Gospodarstvo kao dopisnik s Koparštine (potpisivan kao Dr. F. J.), a pisao je i za ljubljanski stručni časopis Turistični vestnik.