Bančić, Andi – Bane, kulturni djelatnik i umjetnik (Pula, 25.XI.1968. – Savičenta, 1.I.2026.).

Otac Dario bio je ljekarnik i prvi načelnik Općine Svetvinčenat, a majka Milka, rođ. Orbanić, sezonska turistička radnica. Imao je i brata Aleksandra, dramskog pedagoga i pripovjedača (rođ. 1974.).

Obitelj se 1988. preselila iz Vodnjana u Savičentu.

Nakon što je 1983. završio Osnovnu školu Vodnjan, dvije je godine pohađao zdravstveni smjer u Centru odgoja i usmjerenog obrazovanja u društvenim djelatnostima „Branko Semelić“, a potom dvije godine likovno-tehnički smjer (kasnije Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna).

Tijekom srednjoškolskog obrazovanja natjecao se u krosu na državnim prvenstvima školskih sportskih društava. Osvojio je brončanu (1986.) i dvije zlatne (1987.) medalje. Od 1986. bio je i atletski sudac.

Organizirao je jedan od prvih koncerata grupe Nola, u Savičenti 1994.

Diplomirao je 1994. na smjeru likovne kulture na Pedagoškog fakulteta (danas Akademija primijenjenih umjetnosti) u Rijeci.

U Međunarodnoj studentskoj kiparskoj školi Montraker u Vrsaru sudjelovao je najprije kao student, a kasnije dugi niz godina kao organizator i voditelj.

Radio je od 1996. u Zavičajnom muzeju Poreštine u Poreču, a potom je prešao u Pučko otvoreno učilište Poreč (POUP), gdje je bio voditelj likovne djelatnosti, a od 2009. kao referent organizirao je likovne izložbe te obavljao poslove grafičkog urednika, informatičara, tehničke ispomoći i fotografa.

Oblikovao je izložbene programe POUP-a, od porečkog Annalea do skupne izložbe umjetnika amatera Profutura, kao i svih izložbi POUP-a.

Bio je sindikalni povjerenik zaposlenika POUP-a.

Godinama je bio službeni fotograf Srednjovjekovnog festivala i Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Savičenti, u sklopu kojega je nekoliko puta izlagao. Posljednja izložba „Look Back, Step Forward“ otvorena je 2025. u Mediteranskom plesnom centru Savičenta.

Bio je jedan od osnivača i aktivni član, a prije smrti i predsjednik umjetničke udruge Šikuti Machine iz Savičente. Izlagao je fotografije u Savičenti, ali i drugdje u Istri i Hrvatskoj.

Posmrtno mu je 2026. u Poreču priređena izložba fotografija posvećena njegovoj dugogodišnjoj povezanosti sa skulpturom, kamenolomom Montraker i tamošnjom Međunarodnom studentskom kiparskom školom.