promet

Promet, sustav koji omogućava putovanja, prenošenje dobara, prijevoz ljudi te prijenos i razmjenu vijesti i podataka (komunikacije).

Prometnicama se smatraju infrastrukturni objekti namijenjeni pješačkom (staze), cestovnom (ceste i autoceste), željezničkom (željezničke pruge) prometu, iako se i pomorski promet, zračni promet, telefonski i dr. vrste prometa koriste infrastrukturom (luke, zračne luke, telefonske instalacije). Prve su prometnice bile staze, koje su u prapovijesti, a na malim udaljenostima i donedavno, povezivale naselja s izvorima vode ili lokvama, te naselja međusobno.

Već u neolitiku stanovnici Istre su održavali veze sa susjednim krajevima, uglavnom morem. Te su veze ojačale u kasnijim razdobljima, pogotovo u brončano doba s pojavom gradinskih naselja. O prometnoj povezanosti Istre u II. tisućljeću pr. Kr. govori i mit o Argonautima, koji su sjeverni Jadran svrstali u sastav tada poznata svijeta i u riznicu svjetske literature. Nalazi mikenske keramike na istarskim gradinama također svjedoče o mnogostrukosti prometnih veza. Jačale su i veze s Alpskim zaleđem pogotovo u I. tisućljeću pr. Kr., o čemu svjedoče arheolološki nalazi predmeta i s alpskoga područja i onih sa Sredozemlja (Apulija, Daunija, Grčka). I prvi pisani povijesni podatci o Histrima u djelu Hekateja Milećanina (VI. st. pr. Kr.) svjedoče o prometnoj povezanosti Istre u to doba, a na ostatcima situle iz Nezakcija (oko 500. pr. Kr.) nacrtana su jednoosna kola i brod na vesla te pomorska bitka. Budući da se ceste grade tek za vozila s kotačima, s rimskim osvajanjem Istre počinje i razvitak njezine cestovne infrastrukture. Osim što su razvili pomorski promet, Rimljani su izgradili itinerarnu Flavijevsku cestu iz Akvileje preko Trsta i Poreča do Pule. Cesta se dalje nastavljala preko Nezakcija, Plomina i Labina do Kastva. Sjevernim rubom Istre cesta je vodila od Trsta do Trsata. Od njih su se odvajale lokalne (vicinalne) ceste u unutrašnjost Istre. Itinerarnim su cestama putovale legije, prevozio se teret i obavljao poštanski promet (cursus publicus).

Rimske ceste bile su u uporabi u srednjem vijeku, kad su u Istru počeli prodirati Slaveni i drugi narodi, no propadale su jer ih nitko nije održavao. Razdiobom Istre na mletački i austrijski dio došlo je do zastoja putovanja i održavanja prometnica. Putovanja su postala vrlo opasna zbog vojnih sukoba, razbojništava, krađa i krijumčarenja. Mlečani su prometovali morem i rijekom Mirnom do Motovuna. Održavali su one prometnice koje su im služile za odvoženje bogatstava (drvo, kamen, vino, ulje, rude) iz Istre. Unutarnja (austrijska) Istra imala je loše prometnice. O tom svjedoče izvješća Francuza, koji su njome vladali 1809.–13. Prometovalo se uglavnom istarskim govedom, magarcem te zaprežnim vozilima. Kako Istra nema tranzitnu važnost, glavne su prometnice išle sjevernije od nje, a zbog zatvorenosti sa sjeverne i istočne strane Ćićarijom i Učkom promet je uglavnom bio usmjeren na zapad (Trst, Kranjska) i na morske putove. Na loše stanje prometnica utjecalo je i to što su Istrom vladali udaljeni centri (Rim, Venecija, Beč), koji nisu imali interesa za njezin jači razvoj. Prvi znak jačanja prometa u novom vijeku bila je pošta. Nakon prvih poštanskih ureda u Trstu (1717.) i Rijeci (1730.) pošte su u Istri otvorene u Poreču i Lipi (1750.), potom u Kopru (1761.) i Materiji (1765.) te u Puli, Pazinu, Rovinju i Vodnjanu (1784.). U XIX. st. svi su veći gradovi dobili pošte. Francuzi su za svoje kratke vladavine nastojali povezati Istru s Ljubljanom, tada glavnim gradom Ilirskih pokrajina, pa su, prvi nakon Rimljana, počeli osposobljavati ceste. Prometnu su izgradnju nastavili Austrijanci, pa su do 1830. bile osposobljene ceste koje i danas čine temeljnu prometnu mrežu.

Revolucionarne promjene izazvao je parni stroj: potkraj XIX. st. parobrodi počinju pristajati uz istarsku obalu, a osnivaju se i domaća parobrodarska društva. Željeznica je u Pulu i Rovinj stigla 1876. Sve je to bilo povezano s vojnim interesima Austro-Ugarske Monarhije u Puli, koja je postala glavnom ratnom lukom Monarhije i gdje je djelovalo jako brodogradilište (Pomorski arsenal u Puli). Potkraj XIX. i na početku XX. st. prometni razvoj Istre uključivao je cestovni promet (bicikl, motocikl, automobil), željeznički promet (željeznica), brodarstvo (pomorski promet), gradski promet (tramvaj) i začetke zračnog prometa. Tehnološki razvitak prometne infrastrukture umnogome je ovisio o elektrifikaciji i plinofikaciji.

Italija, koja je Istrom zavladala nakon 1918., razvila je ceste i cestovni promet, a ukinula Parenzanu i tramvaje u Puli i Opatiji. Sve je bilo usmjereno na Labinštinu i Rašu, gdje se kopao ugljen i boksit za potrebe talijanske industrije i prometa. Istar. cestama počeli su voziti kavaric, kamioni, autobusi, motocikli i bicikli. Između Trsta i Pule uspostavljena je brza željeznička linija, a Bršica je postala velikom lukom. Zahvaljujući dobrim prometnim vezama vlakovima, parobrodima i autobusima Istrani su se trgovački usmjerili na Trst.

Nakon II. svjetskog rata prometnice su velikim dijelom bile porušene, ali i vrlo brzo popravljene. To su razdoblje obilježile dobrovoljne radne akcije, rezultat kojih je i pruga Lupoglav–Štalije (Raška pruga) i mnogi drugi prometni objekti. Probijanje željezničkog tunela kroz Učku započeto 1951. nastavljeno je 1993., ali su oba pokušaja bila neuspješna. Novo prometno razdoblje započelo je 1960-ih, kada su se jače stali razvijati cestovni i zračni promet. U Istru su dolazile stotine tisuća turista. Ubrzano se razvijala Koparska luka i željeznica (Koparska pruga), a stagnirale su druge istarske luke i željeznice. Ukinute su pruge Kozina–Trst i Kanfanar–Rovinj te gotovo sve brodske linije, ali su za jahte izgrađene marine. Počela je izgradnja cestovne mreže, koja još nije završena. Zračni promet odvijao se preko zračne luke u Puli, a nove su se gradile u Portorožu i Vrsaru. Uljanik je gradio najveće brodove na svijetu, a u Portorožu je osnovana prva veća istarska brodska kompanija Splošna plovba. Cimos je proizvodio automobile, a Tomos motorkotače. Istrani su masovno putovali u kupovinu u Trst. Godine 1981. Istra je dočekala probijanje cestovnoga tunela kroz Učku (Tunel Učka), a 1990-ih gradnju Istarskog ipsilona. Slovenska autocesta došla je do Kopra. Zahvaljujući gospodarskoj važnosti prometa razvila su se nova poduzeća, ustanove i obrti.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Problemi saobraćaja u Istri, Rijeka 1966.; J. Pađen, Istra i njeno povezivanje sa zaleđem, Zagreb 1968.; F. Juriševič, S pošto skozi preteklost Slovenskega primorja in Istre, Koper 1981; J. Orbanić, Istarske željeznice, Zagreb 1996.

Slučajna natuknica

Uljanik Plovidba