Baseggio, koparska plemićka obitelj mletačkog podrijetla (XIV.-XX. st.), koje su pojedini članovi pripadali i tršćanskom plemstvu. U Istri su obnašali različite upravne, sudbene i političke dužnosti.

Giorgio (kraj XIII. st. - prva polovica XIV. st.), bio je 1322. vijećnik, 1328. podestat u Puli. Nicolò (druga polovica XIV. st. - prva polovica XV. st.), spominje se 1411. kao koparski podestat i kapetan. Giovanni Battista (druga polovica XVI. st. - prva polovica XVII. st.) bio je piranski podestat 1600. Obitelj se u registru koparskoga plemstva javlja 1431. s Basiliusom de Basiliom. U popisu puljskoga plemstva s naslovom grofa spominju se: 1692. Pellegrino, 1721. Giambattista, 1725. Giovanni. U Kopru je Pietro (XVIII. st.) vijećnik (1731.-32.), zatim je podžupan u Miljama. Gaetano, vijećnik je u Kopru 1736., zatim vicepodestat u Buzetu. Antonio (Buzet, XVIII. st.), sin mletačkog ljekarnika, objavio je djelo Analisi chimica del carbon fossile di Arzignano (1788.).

Nicolò de Baseggio di Zorzi (Kopar, 1744.-1823.), završio je studij retorike, filozofije i teologije te bio službenikom (interveniente) na koparskom sudu. Kao sindik u trenutku propasti Mletačke Republike imao je važnu ulogu u smirivanju pobune građana 5.-6.VI.1797. Dužnost koparskoga gradonačelnika obnašao je 1822.-23.

Plemićki je naslov obitelji ponovno dodijelio austrijski car Franjo I.

Giorgio (Kopar, druga polovica XVIII. st. - prva polovica XIX. st.), praunuk Nicolòv, liječnik, bio je gradskim vjećnikom u Milanu. Surađivao je s Tomasom Lucianijem i Carlom Combijem. Dobio je odličje viteza talijanske kraljevske krune.

Giorgio (Kopar, 1896. - brdo Ortigara, 18.VI.1917.), potporučnik talijanske vojske. Poginuo je u bombardiranju austrougarskog topništva.