Ritossa, Agostino, liječnik, dobročinitelj i političar (Vižinada,15.I.1869. – Vižinada, 25.XI.1933.).

Otac Agostino, zemljoradnik, majka Maria rođ. Sartoretto.

Nakon završene gimnazije nastavio je studij medicine na Sveučilištu u Beču, gdje je diplomirao 1893. Po završetku studija u rodnom mjestu postao je općinskim liječnikom (medico comunale). Njegova je liječnička umješnost i humanost bila čuvena širom Istre, zvali su ga „sior dotor“ i „barba Gustin“.

U politici se njegovo djelovanje i njegovoga brata Francesca ogleda kroz razvoj socijalističkog pokreta u Vižinadi početkom XX. st. Postao je prvorazredni protagonist politike i socijalne borbe zemljoradnika prije i nakon Prvog svjetskog rata u cijelom središnjem dijelu Istre. Početkom 1904. izabran je za načelnika Vižinade i na toj je dužnosti ostao do 1914. Bio je prvi istarski načelnik socijalist, a općina Vižinada u posljednjim predratnim godinama modelom socijalističke uprave.

Održao je brojne javne govore, zastupajući prava radnika i zemljoradnika, te zagovarao suradnju talijanskog i slavenskog žiteljstva u Istri. Takve ideje zastupao je i u Istarskom pokrajinskom saboru.

U jednom govoru 1904., kada je sazvao skup veće grupe građana, Hrvata i Talijana, kazao je da konačno treba prestati s „glupim i jalovim nacionalističkim bratoubilačkim borbama“. Tada je najavio otvaranje Seljačko-radničkog kluba, gdje bi se nalazili i raspravljali. U travnju 1904. na njegovu inicijativu otvoren je Poljoprivredno-radnički klub s bibliotekom (Gabinetto agricolo-operaio con biblioteca circolante). U proljeće 1905. otvorio je Zadrugu poljoprivrednika i radnika (Cooperativa fra agricoli e operai), koja se kasnije spojila sa zadrugama socijalista iz Trsta, Istre i Furlanije. Iste godine postaje direktorom Zadružne banke radnika i seljaka (Banco cooperativo agricolo-operaio di prestiti e risparmi), koja je djelovala do poslije njegove smrti, a zadruga do početka 1945.

Ritossa je sudjelovao na Drugom kongresu istarskih socijalista u Puli, travnja 1904., na kojem je govorio o predizbornim aktivnostima, a na Trećem kongresu istarskih socijalista, listopada iste godine u Bujama, o narodnoj prosvjeti i Sveučilištu u Trstu.

Bio je izabran za zastupnika na desetim izborima za Istarski sabor 1908. Tada ga je zastupnik Matko Laginja posebno pozdravio i poručio mu da doprinese suživotu Hrvata i Talijana.

Koncem 1913. u dogovoru sa središnjicom julijskih socijalističkih zadruga u Trstu bio je pri kraju ostvarenja društvenog podruma za proizvodnju i kolektivnu prodaju vina u Vižinadi, glavnu proizvodnju toga kraja, ali je realizaciju prekinuo rat.

Dolaskom talijanske fašističke vlasti zakratko je napustio rodnu Vižinadu, ali se vratio na molbu sugrađana i radio kao općinski liječnik.

Pokopan je na groblju u Božjem polju kod Vižinade. O četrdesetoj obljetnici smrti stanovnici Vižinade odlučili su izraziti mu javnu zahvalnost, što je ostvareno tri godine kasnije, 28.XI.1976., postavljanjem na njegovom grobu dvojezične spomen-ploče i brončanog poprsja, rad tršćanskog kipara Tristana Albertija. Na nadgrobnoj ploči reproduciran je raniji tekst s posljednjim pozdravom njegove supruge te dodana posveta: Valente medico, generoso benefattore, integerrimo amministratore, a 40 anni dalla morte con memore riconoscenza i visinadesi posero 1973 (Vrstan liječnik, velikodušan dobročinitelj, sveobuhvatan administrator, u povodu četrdesete godišnjice njegove smrti nezaboravnom zahvalnošću Vižinadci položiše 1973.).