Sardoz Barlessi, Ester, književnica (Pula, 4.XI.1936. – Pula,13.I.2017.).

Poezijom i prozom književno se potvrdila u zrelim godinama. Pisala je na književnom jeziku i pulskom inačicom istromletačkoga.

Tematski je vezana za rodni grad (osobito Kaštanjer) i istarski zavičaj, često s nježnom nujnošću i nostalgijom, strašću za pripovijedanjem i psihološkim poniranjem u nutrinu likova. Rat i egzodus drugoga poraća i u njezinim su tekstovima ostavili znatna traga. Teme joj se najčešće tiču subjektivnih emocija potaknutih živom sadašnjošću ili izazvanih sjećanjem, povijesnih trauma, osjećaja gubitaka i patnje, iskustva udovištva, izraza djetinje i majčinske ljubavi, veze s prirodom... Osobito u prozi njeguje misaonost i detalj.

Tiskane su joj pripovijesti E in mezzo un fiume (Fiume 1997.), roman Una famiglia istriana / Jedna istarska obitelj (dvojezično izdanje Pola/Pula 1999.; Fiume 2005. samo na talijanskom), koji kao dvadesetostoljetna „prozna panorama“ tematski i jezično-estetski zauzima posebno mjesto u novijoj literaturi talijanske zajednice u Istri, te priče Panorama ristretto (Fiume 2009.). Objavljivala je u riječkom tromjesečniku za kulturu La Battana, dvotjedniku Panorama, dnevniku La Voce del popolo u kojemu je imala tjednu kolumnu „Drio el canton“, u godišnjaku Jurina i Franina, novarskom časopisu Tempo sensibile i drugdje.

Višestruko je nagrađivana na natječaju Istria Nobilissima, za poeziju i za prozu, a nagrađivana je i na natječajima za dijalektalnu poeziju La Voce del popolo i „Città di Treviso“ te na miljskom „Poesia in piazza“. Zastupljena je u antologijama i književnim pregledima (Antologia Istria Nobilissima, Voci nostre i dr.).

Bila je aktivna članica pulske Zajednice Talijana gdje je moderirala brojne književne programe, predstavljala knjige i autore, a godinama unazad vodila je i literarnu skupinu s učenicima talijanske osnovne škole.