Rimanić, Mirjan, novinar, publicist, fotograf, grafički dizajner, kustos i istraživač zavičajne povijesti (Pazin, 8.VII.1958. – Šujevići, 20.II.2026.).

Otac Mario bio je građevinski radnik, a majka Marija, rođ. Juričić, domaćica. Njihov drugi sin, Neven (1961.), diplomirani inženjer poljoprivrede, radio je u Purisu, u Agenciji za ruralni razvoj Istre i u Agenciji za poljoprivredu, a u dva mandata bio je gradonačelnik Pazina (2001.–08.). Najmlađi sin Edi (1968.) kao inženjer elektrotehnike radi u Rockwoolu.

Mirjan je završio Osnovnu školu „Vladimir Nazor“ u Pazinu, a 1976. i srednju školu u Školskom centru „Vitomir Širola Pajo“ u Puli te stekao zanimanje strojobravara. Godine 1982. diplomirao je na Višoj školi za tekstil i odjeću u Zagrebu te stekao zvanje višeg dizajnera za tekstil i odjeću.

Tijekom studija uključio se u likovni život Pazina najprije samostalnim djelovanjem i performansom (1981.), a potom kroz Radničko kulturno društvo Roženice. Početkom 1982., zajedno s Tomislavom Šenom, Marijom Ivetić, Ivanom Hekićem, Mihaelom Čepleom, Antonom Rabakom i Antonom Medenom, osnovao je Likovnu grupu koja djeluje kao sekcija Roženica iz koje se razvilo današnje Društvo likovnih stvaratelja Pazin i LG galerija.

Od 1983. organizirao je glazbene slušaonice u Kaštelu i Spomen domu. Sudjelovao je u realizaciji brošure o Roženicama i Long Play ploči Ni ga ča je Pazin mješovitog zbora Roženice, a istovremeno je svoj aktivizam iskazivao kroz rad mladih likovnjaka preko dva murala na fasadama u Pazinu. Njegova su likovna rješenja znaka Planinarskog društva (PD) Pazinka i tvrtke Vladimir Gortan.

Aktivan je bio i u PD-u od 1982., a zajedno s Franjom Paulišićem i Šimunom Kominom uredio je pješačku stazu Zelengrad od Pazina do Grdosela, a otvorenu 3.V.1998.

S beogradskim glumcem Savom Radovićem osnovao je 1985. Teatar omladine Pazina, u kojem je realizirao nekoliko kabaretskih predstava, a samostalno je režirao Čapekovu Poštarsku bajku.

Profesionalni put započeo je u Pazinki, kemijsko-tekstilnoj industriji Pazin, gdje je radio kao dizajner, a potom u redakciji tvorničkih novina za koje je izvještavao o lokalnoj kronici, objavljivao tekstove o kulturi te crtao ilustracije i karikature.

Od 1986. surađivao je s Etnografskim muzejom Istre na izložbama o obradi drva i uskrsnim običajima te na projektima Stari znameni – kapelice i javna raspela središnje Istre i Iz pazinskih foto-albuma.

S Danielom Načinovićem i Robertom Buršićem pokrenuo je 1989. ilustriranu reviju Naša sloga. Nakon toga profesionalno se posvetio novinarstvu u Glasu Istre. Godinama je surađivao s Istrapedijom te godišnjakom Jurina i Franina, gdje je od 2001. bio član uredništva. Kao autor, suautor, urednik ili fotograf sudjelovao je u nastanku brojnih knjiga, monografija, vodiča, kataloga i drugih publikacija.

Među njegovim autorskim izdanjima ističu se Pazinski grb: postanak i razvitak grba grada Pazina (Pazin 2006.), Pazin – srce Istre (Pazin 2007.), Gračišće i okolica (Gračišće 2007.), Autoklub Pazin: 1948. – 2008.: naših 60 godina (Pazin 2008.), Cerovlje i okolica (Cerovlje 2009.), Josip Daus – san o slobodi (Cerovlje 2010.), Gračišće: vodič – guide (Gračišće 2011.), Pčelarenje u našem kraju (Pazin 2011.), Boće u srcu Istre (Pazin 2012.), Motovun – Montona (Motovun 2013.), Pazin – Pisino: kašteli i komuni – castelli e comuni – castles and communities (Pazin 2014.), Pazinske zlatne boće: od zjoga do Međunarodnog boćarskog centra (Pazin 2015.), Cerovlje and its surroundings (Cerovlje 2016.), Pazin osobno (Pazin 2017.) i Gračišće – 25 godina Općine Gračišće (Gračišće 2018.).

Koautor je publikacija Gite per l'Istria: venti itinerari escursionistici giornalieri nell'Istria centrale (Račice 2003., 2006.), Ausfluege durch Istrien: Zwanzig eintaegige Ausflugsrouten durch Mittelistrien (Račice 2003., 2006.), A Travel Guide to Istria: twenty daily tours through the Istrian hinterland (Račice 2003., 2006.), Izleti po Istri: dvadeset jednodnevnih izletničkih ruta po središnjoj Istri (Račice 2003., 2006., 2007.), Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice: urbani razvoj Grada Pazina – društveni slojevi, Il cammino delle generazioni sopra l'abisso della Foiba: sviluppo urbano della citta di Pisino - le classi sociali (Pazin 2013.), Organići u Gračišću: 20 godina susreta Zasopimo na organić u Gračišću (Gračišće 2015.).

Kao grafički dizajner sudjelovao je u oblikovanju različitih publikacija, a u suradnji s Muzejom grada Pazina realizirao je izložbe Mlinovi na Pazinčici (2010.), Pazinski grb (2011.), Pazin – urbani razvoj grada (2012.), Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice (2013.), Pazin, kašteli i komuni (2014.) i Pazinske zlatne boće (2015.).

Dobitnik je i dvaju priznanja Grada Pazina – 1998. za najboljeg sportaša te 2021. Plakete grada Pazina.

Sa suprugom Magdom, rođ. Rudela, profesoricom hrvatskoga jezika i književnosti i diplomiranom knjižničarkom, imao je sina Nikolu.

Pokopan je na mjesnom groblju u Lindaru.