Ča-val, popularna i rock-glazba na čakavskom govoru, nazvana po imenu top-ljestvice glazbe na čakavskom dijalektu koja se emitirala na Radio Rijeci.

Drži se da su ga osnovali puljski glazbenik, pjesnik i umjetnik Franci Blašković i njegova skupina Gori ussi Winnetou.

Dijalektalni val u hrvatskom popu i rocku pojavio se 1994. na području od Hrvatskoga zagorja do južne Dalmacije, no samo se na području Istre i Kvarnera dugotrajnije održao i afirmirao u medijima i široj publici, osobito izvedbama skupine Gustafi, pjevača Alena Vitasovića (posebice u suradnji sa skladateljem i tekstopiscem Liviom Morosinom) i skupine Šajeta opatijskog kantautora Dražena Turine.

Iako je bio relativno kratkoga vijeka, snažno je utjecao na glazbenu scenu: njegove su značajke dijelom prihvatili i glazbenici koji mu nisu izvorno pripadali, npr. autorica i pjevačica jazza i world-musica Tamara Obrovac (etnoglazba). Kao izraz istarskog regionalizma, ča-val je pridonio popularizaciji istarske regionalne kulture i potvrđivanju osjećaja istarske regionalne pripadnosti. No, takav regionalizam nije suprotstavljen osjećaju nacionalne (hrvatske ili koje druge) pripadnosti: on je tek jedna od točno određenih razina višeslojnoga identiteta. Istarska čakavština ča-vala, prihvaćena kao lokalni označitelj identiteta, omogućuje poistovjećivanje s određenim prostorom i njegovim simboličnim vrijednostima, a u kombinaciji s tzv. globalnim kulturnim dobrom (popularnom glazbom i rockom) istodobno stvara osjećaj sudjelovanja u svjetskim gibanjima. Ta se pojava u kulturnoantropološkoj literaturi naziva glokalizacijom.