Opatija, panorama, (snimio Vladimir Bugarin), 2008.

Opatija

Opatija, grad, luka i turističko središte (45°20′N; 14°18′E; 1 m nadmorske visine); 6.624 stanovnika (2011.); Primorsko-goranska županija.

Smještena je na istočnoj obali Istre podno Učke pri vrhu Riječkoga zaljeva, 10 km jugozapadno od Rijeke, duž stjenovite strme vapnenačke obale i na padinama koje se strmo spuštaju prema moru, uz uski obalni pojas na državnoj cesti (D 21) Rijeka–Pula. Sa zapada je zaštićena masivom Učke, a sa sjevera brdima u zaleđu zaljeva. Stoga klimu karakteriziraju blage zime (prosječna temperatura 4,7°C), prosječno topla ljeta (prosječna temp. 23,3°C). Masiv Učke zaustavlja vlagu koju donose zapadni vjetrovi, tako da Opatija ima manje oborina a više sunčanih sati (godišnje ima 2.230 sunčanih sati) od susjedne Rijeke. Vegetacija je vazdazelena i suptropska uz cijeli uski obalni pojas, ali nema puno plodne zemlje ni izvora vode. Područje se vodom opskrbljuje s izvora ispod Učke. Klima i posebni povijesno-zemljopisni čimbenici omogućili su brz razvoj grada.

Od druge polovice XIX. st. važno je turističko središte kojemu gravitira široko područje srednje Europe, pa je stanovništvo najvećim dijelom zaposleno u turističkim djelatnostima. Najveće turističko poduzeće je Liburnia Riviera hoteli, a Opatija je sjedište tvrtke Adriatic Croatia International Club d. d.

Prvo naselje na mjestu Opatije nastalo je osnutkom benediktinskoga samostana sv. Jakova, koji se prvi put spominje 1449. kao Abatia St. Jacobi al Palo ili ad Prelucam. Godine 1506. izgrađena je kapela sv. Jakova, vjerojatno dio samostana (natpis na nadvratniku). Samostan se nalazio na području Kastavske gospoštije, tako da su civilnu vlast obnašali kapetani koje su imenovali vlastelini, a duhovnu vlast pulski biskupi, čije se područje tada protezalo do Rijeke. Od 1560. samostan je pripadao riječkim augustincima, 1723. otkupili su ga jezuiti, a po ukinuću njihova reda 1774. pripao je riječkom kaptolu. I danas riječki nadbiskup nosi naslov opata Sv. Jakova. Kapela sv. Jakova je proširena 1937. Oko samostana se u XVI.–XVIII. st. oblikovalo malo ribarsko naselje s lučicom.

Suvremeno naselje nastalo je sredinom XIX. st., kad je izgrađena cesta iz smjera Rijeke (1843), a odmah potom i Villa Angiolina (1844.) Iginija Scarpe, u koju su dolazili ugledni gosti. Povoljna klima, blizina mora i prometna povezanost pogodovali su procvatu mjesta kao lječilišta, ljetovališta i izletišta. Od željezničke pruge Beč–Trst (1857.) izgrađen je odvojak Pivka–Rijeka (1873.), a novi poticaj za turizam dalo je Društvo južnih željeznica, koje je 1882. kupilo više nekretnina. U to doba izgrađeni su luksuzni hoteli (Kvarner, Imperijal, Slavija), mnogi pansioni i vile, a uz to sanatoriji, paviljoni, kupališta, šetališta i parkovi. Već 1889. Opatija je proglašena prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu, pa je zdravstveni turizam (talasoterapija; bolnica za liječenje bolesti srca i pluća) postao okosnicom turističkog razvitka.

Rastom turističkog prometa Opatija se počela komunalno uređivati, 1892. donosi se regulacijski plan po kojemu se zgrade uglavnom nižu usporedno s obalom, pročeljem okrenute prema moru i okružene zelenilom. Već je 1896. uvedena električna struja, 1897. vodovod, a 1908. električni tramvaj od Matulja do Lovrana. Izgrađena je župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u historicističkom stilu, uređena je 12 km duga šetnica uz more od Voloskog do Lovrana (lungomare), uređene su planinarske staze do Veprinca i dalje do vrha Učke. Do 1914. u Opatiji su djelovali poznati graditelji, npr. Max Fabiani, Carl Seidl, ali daljnje planove omelo je izbijanje I. svjetskog rata.

Razdoblje brzoga napretka prekida se dolaskom Opatije pod talijansku vlast 1918. Između dvaju svjetskih ratova Opatija se nije širila, a nagli razvitak započeo je od 1960. kada su izgrađeni novi hoteli (Ambasador, 1966.; Pariz, 1967.; Adriatic I., 1968.; Adriatic II., 1971.; Admiral., 1979.). Luka se sastoji od gata i zaštićenog bazena. Osobito se razvija nautički (marina Admiral s 200 vezova u moru i 40 na kopnu) i kongresni turizam. Velik broj priredaba ima tradiciju i visoku razinu. Karnevalske svečanosti u siječnju i veljači, Međunarodna jedriličarska regata u svibnju, jedriličarski Kup Opatije u studenom.

Grad Opatija je jedinica lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji, površina 66 km2, 11.790 stanovnika (2011.). Osim Opatije u sastavu grada su i naselja: Dobreć (380 stanovnika, 2011.), Ičići (856), Ika (377), Mala Učka (1), Oprič (756), Pobri (1.138), Poljane (537), Vela Učka (40) i Veprinac (983). Grad je podijeljen u 15 mjesnih odbora: Centar I, Centar II, Punta Kolova, Tošina, Belveder, Vasanska, Kosovo, Ičići, Poljane, Veprinac-Učka, Ika, Oprič, Dobreć i Pobri.

Grb grada Opatije je na poluokruglom štitu, obrubljen zlatnim rubom. Polje štita je plavo i u njemu na srebrnoj (bijeloj) hridi stoji srebrna (bijela) kula s kruništem (šest zubova u kruništu), ispod hridi je valovito more s pet valovitih podjela, dvije srebrne (bijele) i tri plave, a iznad kule na sredini kruništa stoji srebrni (bijeli) galeb glavom udesno, raskriljenih i poluuzdignutih krila, s crvenim kljunom i kandžama. Dan Grada je 25.VII. blagdan sv. Jakova, zaštitnika Opatije, a svečano se obillježavaju i 28.IV. - dan oslobođenja Opatije, te 29.VI. - blagdan sv. Petra, zaštitnika Poljana.

https://opatija.hr/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Alfred Niel, Die k. u. k. Riviera, Von Abbazia bis Grado, Wien 1981.; Vanda Ekl, "Opatija – prostor i čovjek", Dometi, 1984., 9–10; Zbornik radova okruglog stola na temu Sto pedeseta obljetnica turizma u Opatiji, Opatija 1994.; Amir Muzur, Kako se stvarala Opatija, Prilozi povijesti naseljavanja, grada i zdravstvenog turizma, Opatija 1998.; Statut Grada Opatije (pročišćeni tekst), 12. 4. 2018.

Slučajna natuknica

Sveti Anton