Opatija, panorama, (snimio Vladimir Bugarin), 2008.

Opatija

Opatȉja (tal. Abbazia), grad, luka i turističko središte (45°20′N; 14°18′E; 1 m nadmorske visine); 5701 stanovnika (2021.); Primorsko-goranska županija.

Smještena je na istočnoj obali Istre podno Učke pri vrhu Riječkoga zaljeva, 10 km jugozapadno od Rijeke, duž stjenovite strme vapnenačke obale i na padinama koje se strmo spuštaju prema moru, uz uski obalni pojas na državnoj cesti (D 21) Rijeka – Pula. Sa zapada je zaštićena masivom Učke, a sa sjevera brdima u zaleđu zaljeva. Stoga klimu karakteriziraju blage zime (prosječna temperatura 4,7°C), prosječno topla ljeta (prosječna temperatura 23,3°C). Masiv Učke zaustavlja vlagu koju donose zapadni vjetrovi, tako da Opatija ima manje oborina a više sunčanih sati (godišnje ima 2230 sunčanih sati) od susjedne Rijeke. Vegetacija je vazdazelena i suptropska uz cijeli uski obalni pojas, ali nema puno plodne zemlje ni izvora vode. Područje se vodom opskrbljuje s izvora ispod Učke. Klima i posebni povijesno-zemljopisni čimbenici omogućili su brz razvoj grada.

Od druge polovice XIX. st. važno je turističko središte kojemu gravitira široko područje središnje Europe, pa je stanovništvo najvećim dijelom zaposleno u turističkim djelatnostima. Najveće turističko poduzeće je Liburnia Riviera hoteli.

Na mjestu današnje Opatije u srednjem je vijeku bio benediktinski samostan sv. Jakova, koji se prvi put spominje 1439. kao Abatia St. Jacobi al Palo ili ad Prelucam. Crkva sv. Jakova izgrađena je u XI.-XII. st., a ima na nadvratniku natpis s 1506. godinom, kada je vjerojatno obnovljena. Branko Fučić opisao je ostatke gotičkih zidnih slika iz prve polovice XV. st. Samostan se nalazio na području Kastavske gospoštije, tako da su civilnu vlast obnašali kapetani koje su imenovali vlastelini, a duhovnu vlast pulski biskupi, čije se područje tada protezalo do Rijeke. Od 1555. samostan je pripadao riječkim augustincima, 1723. otkupili su ga jezuiti, a po ukinuću njihova reda 1774. pripao je riječkom kaptolu. I danas riječki nadbiskup nosi naslov opata Sv. Jakova. Oko samostana se u XVI.–XVIII. st. oblikovalo malo ribarsko naselje s lučicom.

Suvremeno naselje nastalo je sredinom XIX. st., kad je izgrađena cesta iz smjera Rijeke (1843.), a odmah potom i Villa Angiolina (1844.) Iginija Scarpe, u koju su dolazili ugledni gosti. Povoljna klima, blizina mora i prometna povezanost pogodovali su procvatu mjesta kao lječilišta, ljetovališta i izletišta. Od željezničke pruge Beč – Trst (1857.) izgrađen je odvojak Pivka (tada Šempeter na Krasu) – Rijeka (1873.), a novi poticaj za turizam dalo je Društvo južnih željeznica, koje je 1882. kupilo više nekretnina. U to doba izgrađeni su luksuzni hoteli (Kvarner, Imperijal, Slavija), mnogi pansioni i vile, a uz to sanatoriji, paviljoni, kupališta, šetališta i parkovi. Već 1889. Opatija je proglašena prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu, pa je zdravstveni turizam (talasoterapija; bolnica za liječenje bolesti srca i pluća) postao okosnicom turističkog razvitka.

Rastom turističkog prometa Opatija se počela komunalno uređivati, 1892. donosi se regulacijski plan po kojemu se zgrade uglavnom nižu usporedno s obalom, pročeljem okrenute prema moru i okružene zelenilom. Već je 1896. uvedena električna struja, 1897. vodovod, a 1908. električni tramvaj od Matuji do Lovrana. Izgrađena je župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u historicističkom stilu, uređena je 12 km duga šetnica uz more od Voloskog do Lovrana (lungomare), uređene su planinarske staze do Veprinca i dalje do vrha Učke. Do 1914. u Opatiji su djelovali poznati graditelji, npr. Max Fabiani, Carl Seidl, ali daljnje planove omelo je izbijanje Prvog svjetskog rata.

Razdoblje brzoga napretka prekida se dolaskom Opatije pod talijansku vlast 1918. Između dvaju svjetskih ratova Opatija se nije širila, a nagli razvitak započeo je od 1960. kada su izgrađeni novi hoteli (Ambasador, 1966.; Pariz, 1967.; Adriatic I., 1968.; Adriatic II., 1971.; Admiral, 1979.). Luka se sastoji od gata i zaštićenog bazena. Osobito se razvija nautički (marina Admiral s 200 vezova u moru i 40 na kopnu) i kongresni turizam. Velik broj priredaba ima tradiciju i visoku razinu. Karnevalske svečanosti u siječnju i veljači, Međunarodna jedriličarska regata u svibnju, jedriličarski Kup Opatije u studenom.

Župa u Opatiji je osnovana 1926. odvajanjem dotadašnje opatijske kapelanije od vološćanske župe, a povjerena je benediktincima. Župnom je postala crkva Navještenja BDM (posvećena 1932.) jer je crkva sv. Jakova tada bila premalena (proširena je 1940.-42.) pa je zbog toga župa posvećena Navještenju. Od 1965. vode je isusovci. Preimenovana je 2006. u župu sv. Jakova, kada i crkva sv. Jakova postaje sjedištem župe.

Stanovnik je Opatȉjac, stanovnica Opatĩjka, a pridjev opatĩjski.

Grad Opatija je jedinica lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji, površine 66 km2, obuhvaća dio Liburnije od Voloskog do Ike i obronke Učke u zaleđu (Opatijski kras), broji 10 619 stanovnika (2021.). Uz Opatiju u sastavu grada su i naselja: Dobreć (375 stanovnika, 2011.), Ičići (836), Ika (443), Mala Učka (1), Oprič (719), Pobri (1096), Pojane (službeno Poljane, 547), Vela Učka (41) i Veprinac (1008). Grad je podijeljen u 15 mjesnih odbora: Centar I, Centar II, Punta Kolova, Tošina, Belveder, Vasanska, Kosovo, Ičići, Poljane, Veprinac-Učka, Ika, Oprič, Dobreć i Pobri.

Grb Grada Opatije je na poluokruglom štitu, obrubljen zlatnim rubom. Polje štita je plavo i u njemu na srebrnoj (bijeloj) hridi stoji srebrna (bijela) kula s kruništem (šest zubova u kruništu), ispod hridi je valovito more s pet valovitih podjela, dvije srebrne (bijele) i tri plave, a iznad kule na sredini kruništa stoji srebrni (bijeli) galeb glavom udesno, raskriljenih i poluuzdignutih krila, s crvenim kljunom i kandžama.

Dan Grada je 25. srpnja, blagdan sv. Jakova apostola, zaštitnika Opatije, a svečano se obilježavaju i 28. travnja. - dan oslobođenja Opatije, te 29. lipnja - blagdan sv. Petra, zaštitnika Pojana.

https://opatija.hr/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Alfred Niel, Die k. u. k. Riviera, Von Abbazia bis Grado, Wien 1981.; Vanda Ekl, "Opatija – prostor i čovjek", Dometi, 1984., 9–10; Zbornik radova okruglog stola na temu Sto pedeseta obljetnica turizma u Opatiji, Opatija 1994.; Amir Muzur, Kako se stvarala Opatija, Prilozi povijesti naseljavanja, grada i zdravstvenog turizma, Opatija 1998.; Amir Muzur, „Tko je stariji: Volosko ili Opatija?“, Časopis za povijest Zapadne Hrvatske, II-III, 2007.-2008., 15-23; Berislav Valušek, „Vrijeme gradnje i kasnije obnove samostana i crkve sv. Jakova u Opatiji“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 41, 2017., 215-232; Statut Grada Opatije (pročišćeni tekst), 12. 4. 2018.; Marko Medved, „Opatija sv. Jakova u Opatiji“, Croatica christiana periodica, 87, 2021., 165-176.

Slučajna natuknica

Butoniga, rječica