Erman, Ivo

Erman, Ivo, dramski glumac (Žminj, 10. II. 1912 – Pula, 28. I. 2003). S obitelji je 1923. napustio Istru te se školovao u Istarskom đačkom internatu u Karlovcu i u Zagrebu, gdje je maturirao 1932. Neko je vrijeme studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što mu je zbog ljevičarskih ideja i aktivnosti u Istarskom akademskom klubu oduzeta državna stipendija, otišao je u Beograd, gdje je 1938–39. pohađao studij kazališne umjetnosti.

Od 1939. do 1953. glumio je u kazalištima u Beogradu, Šapcu i Kragujevcu. U rujnu 1953. postao je članom Narodnoga kazališta u Puli, gdje je igrao do umirovljenja 1969. Ostvario je mnogobrojne uloge (oko 200) u svjetskim i hrv. klasičnim kaz. komadima. Važnije su: Dundo Maroje (M. Držić), Ignjat Glembaj (M. Krleža, Gospoda Glembajevi), Barun Lenbach (M. Krleža, U agoniji), Jole (P. Budak, Mećava), Malvolio (W. Shakespeare, Kako vam drago), Bartolo (P. A. Beaumarchais, Figarov pir), Vojnicki (A. P. Čehov, Ujak Vanja) i dr. Kao dobar interpretator čak. narječja, recitirao je istar. čakavsku poeziju, poglavito M. Balotu i D. Gervaisa, a od 1960-ih je (neko vrijeme s V. Ujčićem) interpretirao pučke dijaloške crtice aktualnosti Jurina i Franina na priredbama, te ih snimao za istoimene emisije Radio Pule.

LIT.: J. Percan, Ivo Erman u povodu tridesetogodišnjice kazališnog rada, Istarski mozaik, 1969, 7, 2; V. Ujčić, Kazališne kritike, desetogodišnja kritička analiza dramskih i muzičkih scenskih ostvarenja Istarskog narodnog kazališa u Puli od 1954. do 1964., Pazin–Pula 1989.
R.